Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina obilježava se svake godine 18. travnja na temu koju preporučuje Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS). Ovogodišnja tema je “Kompleksne prošlosti: različite budućnosti”.

Očuvanje kulturne baštine zahtijeva kritičko ispitivanje prošlosti, onoliko koliko njezina praksa zahtijeva osiguravanje budućnosti. Rasprave o propuštanju i brisanju određenih narativa te privilegiranju određenih priča nad drugima, posljednjih godina ponovno su aktualne. Obraćanje osporenoj povijesti stoga uključuje složene razgovore, izbjegavajući pristrane poglede i interpretacije prošlosti. Konvencija o svjetskoj baštini (1972) navodi da “pogoršanje ili nestanak bilo kojeg predmeta kulturne ili prirodne baštine predstavlja štetno osiromašenje baštine svih naroda svijeta“ – međutim neravnoteže u prepoznavanju, tumačenju i na kraju, očuvanju različitih kulturnih manifestacija i dalje postoje.

Ovogodišnjom temom predlaže se promoviranje novih diskursa, različitih i nijansiranih pristupa postojećim povijesnim narativima, s ciljem podržavanja inkluzivnih i različitih gledišta. Otkrivanje i generiranje sveobuhvatnijih narativa može uključiti širok spektar pitanja; od uništenih i srušenih spomenika do očuvanja autohtonih područja kulturnih krajolika i mjesta predaka značajnih za određene zajednice. Danas mnogi spomenici i lokaliteti imaju svoju višeslojnu povijest i važnost koja zahtijeva inkluzivne pristupe. U ovoj UN dekadi posvećenoj održivom razvitku, potrebno se fokusirati na baštinu koja predstavlja različite kulture i zajednice, promiče jednaka prava žena i drugih zajednica kako bi se ilustrirala tolerantna i mirna budućnost. Poštena i pravedna budućnost zahtijeva otvorenu, tolerantnu i empatičnu interpretaciju filozofije i prakse baštine u sadašnjosti i njezinoj ulozi u izgradnji pravednijeg i mirnijeg svijeta.

Smjernice prema inkluzivnijim narativima pojavile su se kroz mnoge postojeće inicijative, počevši od klimatskih akcija, pristupa baštini utemeljenih na jednakim pravima, zajedno s desetljećem djelovanja Ciljeva održivog razvitka. Koncept održivog razvitka u zaštiti kulturne baštine potiče uporabu kulturne baštine u cilju očuvanja primjerenog odnosa materijalnog i duhovnog, važnog za kulturni identitet ljudi.

U povodu obilježavanja Međunarodnog dana spomenika i spomeničkih cjelina, Povjerenstvo podsjeća na značaj očuvanja raznolikosti kulturnog nasljeđa u BiH, u kojoj je svako razdoblje doprinijelo cjelokupnoj slici bh. arhitekture i razvitku kulturne raznovrsnosti i specifičnog arhitektonskog izraza u zemlji. Povjerenstvo se u svome radu nastoji rukovoditi i načelima održivog razvitka, te mjerama zaštite osigurati dostupnost nasljeđa za sve kategorije, dodatno insistirajući na prezentaciji i njegovih narativa. Projekti obnove kulturnog nasljeđa, u kojima je sudjelovalo Povjerenstvo i kojima je obnovljen dio kulturno-povijesnih dobara, ne bi bio moguć bez sudjelovanja lokalne zajednice, škola, vjerskih zajednica, nevladinih udruga i građana. U proteklih 15 godina, Povjerenstvo je uz pomoć Posebnog fonda američkih veleposlanika za zaštitu kulturnog nasljeđa i Veleposlanstva SAD-a u BiH implementiralo projekte u ukupnom iznosu od preko dva milijuna konvertibilnih maraka na područjima Mostara, Sarajeva, Stoca, Jajca, Rogatice, Foče, Banje Luke i Bihaća. Neki od realiziranih projekata rekonstrukcije su “Sakralno nasljeđe Blagaja – restauracija srpske pravoslavne crkve Sv. Vasilija Ostroškog i katoličke crkve Presvetog Trojstva”, “Zaštita fragmenata Aladža džamije u Foči”, “Konzervacija i restauracija ulazne kapije i starih nadgrobnika na Jevrejskom groblju u Sarajevu” i dr. Sakralno nasljeđe Bosne i Hercegovine je, kako u razdoblju posljednjih 30 godina, tako i ranije, postalo predmetom kompleksnih promjena koje su se očitovale ne samo u arhitekturi već i u urbanom prostoru kojeg formiraju ili ih okružuje. Aktivnostima Povjerenstva, koje su financirali razni donatori, nastojalo se prije svega sačuvati bogatstvo razlika i raznovrsnosti bosanskohercegovačkog sakralnog nasljeđa, te osigurati interpretacija autentičnih i izvornih narativa za buduće generacije.