Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina obilježava se svake godine 18. travnja, radnom temom koju preporučuje Izvršni komitet Međunarodnog vijeća za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS) [1]. Ove godine to je "Kulturna baština i održivi turizam". Tema je odabrana sukladno Međunarodnoj godini održivog turizma za razvitak [2], i Agendom 2030. za održivi razvitak, uključujući i Ciljeve održivog razvitka [3].

Uoči obilježavanja ovog međunarodnog dana, Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika u suradnji sa Arhitektonskim fakultetom u Sarajevu, u četvrtak 13. travnja, organizirala je predavanja za studente IV. godine. 

Član Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, prof. dr. Amir Pašić, prezentirao je studentima značaj ovogodišnje teme u najširem kontekstu, dok je vanredna profesorica dr. Lemja Chabbouh Akšamija održala predavanja na temu fenomena tradicije autentičnosti, izvornosti i integriteta prostora.

Predavanje pod nazivom “Nasljeđe i turizam“ održao je Mirzah Fočo, izvršni dužnosnik Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika.

Ovaj vid suradnje sa fakultetima kako u BiH, tako i inozemstvu predstavlja dio aktivnosti koje Povjerenstvo provodi u cilju promocije bh. kulturno-povijesnog nasljeđa i njegovog očuvanja.

***

Pitanja koja se tiču obnove, rekonstrukcije i revitalizacije imaju središnju ulogu u održivom turizmu i donošenju odluka u svezi sa zaštitom autentičnosti. Pitanja koje se odnose na načine očuvanja graditeljskog nasljeđa, povijesnih gradskih i kulturnih pejzaža, te tradicionalnog načina života tzv. “živog nasljeđa“ su isuviše sveobuhvatna i treba ih uzeti u razmatranje prilikom planiranja održivog turizma. Turizam proističe iz prostora, odvija se u prostoru i utječe na transformaciju prostora.

Kulturno nasljeđe se mora turistički razvijati i uobličavati, ali sukladno održivom razvoju, koji neće ni na koji način štetiti lokalitetu, nego doprinijeti sanaciji i očuvanju. Koncept održivog turizma zasnovan je na tri noseća stupa održivog razvitka, koje je definirala i preporučila Svjetska turistička organizacija, a to su: održivost ekonomskog, kulturnog i prirodnog okruženja.

Kada je riječ o održivosti, tzv. kulturni turizam se najviše spominje kao blagotvoran i koristan za održivi razvitak, pri čemu kulturna baština ostaje i za buduće generacije. Na taj način su dovedeni u svezu turizam i rabljenje povijesti, tradicije, kulture i kulturne baštine u komercijalne svrhe u smislu pozitivne promocije kulture i kulturne baštine. Prema tome, ovakav međusobni odnos kulture i turizma, donosi široku povezanost i uzajamnu korist, koja je potvrđena stvaranjem ekstra dobiti, u korist obje djelatnosti, a kao posljedicu ima održivost i unapređenje kulturnih resursa. Kulturni turizam štiti kulturnu baštinu, pri čemu je stavlja u funkciju različitih glazbenih, plesnih ili kazališnih događaja, tako da se kulturna dobra koriste za kulturne potrebe ili događaje, koji su primarni razlog posjeta. Važnost kulturne baštine, kao turističke atrakcije je u tome što pruža mogućnost privlačenja posjetitelja, te je prema tomu njezin značaj nedvojben.