Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je na svojoj 46. sjednici, održanoj od 08. do 11. rujna 2009. godine u Sarajevu, razmatralo učestalo izmještanje stećaka sa grobalja kojima pripadaju i tom prigodom usvojilo sljedeći stav:

Povjerenstvo je zabrinuto raširenom praksom izmještanja stećaka sa njihovih izvornih lokacija, čime se mijenja njihov povijesni kontekst i narušava integralnost spomenika koji čine grob i nadgrobnik zajedno. Stećci obilježavaju grobove pojedinaca čiji posmrtni ostatci leže ispod njih i kojima na odgovarajući način treba odati počast.

Postoje snažni razlozi protiv izmještanja kulturnih dobara s njihovih izvornih lokacija, što podupiru konvencije Vijeća Europe i UNESCO-a. Cijele nekropole (odnosno skupine stećaka koje su se održale na ili blizu svojih izvornih lokacija u okvirima povijesnih grobalja) nikada se ne smiju izmještati. Mogu postojati izvanredni razlozi za pomjeranje pojedinačnih ili malih skupina stećaka, a Povjerenstvo daje sljedeće upute o tomu kada to može biti dopušteno:

• Ukoliko je došlo do njihovog prirodnog pomjeranja i ugroženosti uslijed prirodnih fenomena (kao što su tonjenje, oštećenja prouzročeno korijenjem drveća, klizanje u koritu rijeke itd.);
• Ukoliko postoje jasni dokazi da bi njihovo zadržavanje na trenutačnoj lokalciji predstavljalo ozbiljan rizik za sam spomenik;
• Kada postoje snažni argumenti vezani za javno zdravlje i sigurnost građana (na primjer, kada presjecaju linije vidljivosti na magistralnim putevima);
• Kad postoji snažan opći interes koji će prevagnuti nad kulturnim interesom zadržavanja spomenika in situ. To se u načelu ograničava na strateške prijedloge poput magistralne infrastrukture kad ne postoji alternativa;
• Argumenti za izmještanje mogu vrlo rijetko postojati ukoliko je izvorni kontekst tako ozbiljno i nepovratno degradiran da spomenici više nisu čitljivi ili shvatljivi ili, u nekim slučajevima, kad im se zaklanja vizura.