Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je na svojoj 46. sjednici, održanoj od 08. do 11. septembra 2009. godine u Sarajevu, razmatrala učestalo izmještanje stećaka sa grobalja kojima pripadaju i tom prilikom usvojila sljedeći stav:

Komisija je zabrinuta raširenom praksom izmještanja stećaka sa njihovih izvornih lokacija, čime se mijenja njihov historijski kontekst i narušava integralnost spomenika koji čine grob i nadgrobnik zajedno. Stećci obilježavaju grobove pojedinaca čiji posmrtni ostaci leže ispod njih i kojima na odgovarajući način treba odati počast.

Postoje snažni razlozi protiv izmještanja kulturnih dobara s njihovih izvornih lokacija, što podupiru konvencije Vijeća Evrope i UNESCO-a. Cijele nekropole (odnosno grupe stećaka koje su se održale na ili blizu svojih izvornih lokacija u okviru historijskih grobalja) nikada se ne smiju izmještati. Mogu postojati izvanredni razlozi za pomjeranje pojedinačnih ili malih grupa stećaka, a Komisija daje sljedeće upute o tome kada to može biti dozvoljeno:

• Ukoliko je došlo do njihovog prirodnog pomjeranja i ugroženosti usljed prirodnih fenomena (kao što su tonjenje, oštećenja prouzrokovana korijenjem drveća, klizanje u koritu rijeke itd.);
• Ukoliko postoje jasni dokazi da bi njihovo zadržavanje na trenutnoj lokalciji predstavljalo ozbiljan rizik za sam spomenik;
• Kada postoje snažni argumenti vezani za javno zdravlje i sigurnost građana (naprimjer, kada presjecaju linije vidljivosti na magistralnim putevima);
• Kad postoji snažan opći interes koji će prevagnuti nad kulturnim interesom zadržavanja spomenika in situ. To se u principu ograničava na strateške prijedloge poput magistralne infrastrukture kad ne postoji alternativa;
• Argumenti za izmještanje mogu vrlo rijetko postojati ukoliko je izvorni kontekst tako ozbiljno i nepovratno degradiran da spomenici više nisu čitljivi ili shvatljivi ili, u nekim slučajevima, kad im se zaklanja vizura.