Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina obilježava se svake godine 18. aprila, radnom temom koju preporučuje Izvršni komitet Međunarodnog vijeća za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS) [1]. Ove godine to je "Kulturna baština i održivi turizam". Tema je odabrana u skladu sa Međunarodnom godinom održivog turizma za razvoj [2], i Agendom 2030 za održivi razvoj, uključujući i Ciljeve održivog razvoja [3].

Uoči obilježavanja ovog međunarodnog dana, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u saradnji sa Arhitektonskim fakultetom u Sarajevu, u četvrtak 13. aprila, organizirala je predavanja za studente IV godine. 

Član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, prof. dr. Amir Pašić, prezentirao je studentima značaj ovogodišnje teme u najširem kontekstu, dok je vanredna profesorica dr. Lemja Chabbouh-Akšamija održala predavanja na temu fenomena tradicije autentičnosti, izvornosti i integriteta prostora.

Predavanje pod nazivom “Naslijeđe i turizam“ održao je Mirzah Fočo, izvršni funkcioner Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

Ovaj vid saradnje sa fakultetima kako u BiH, tako i inozemstvu predstavlja dio aktivnosti koje Komisija provodi u cilju promocije bh. kulturno-historijskog naslijeđa i njegovog očuvanja.

***

Pitanja koja se tiču obnove, rekonstrukcije i revitalizacije imaju centralnu ulogu u održivom turizmu i donošenju odluka u vezi sa zaštitom autentičnosti. Pitanja koje se odnose na načine očuvanja graditeljskog naslijeđa, historijskih gradskih i kulturnih pejzaža, te tradicionalnog načina života tzv. “živog naslijeđa“ su isuviše sveobuhvatna i treba ih uzeti u razmatranje prilikom planiranja održivog turizma. Turizam proističe iz prostora, odvija se u prostoru i utječe na transformaciju prostora.

Kulturno naslijeđe se mora turistički razvijati i uobličavati, ali u skladu sa održivim razvojem, koji neće ni na koji način štetiti lokalitetu, nego doprinijeti sanaciji i očuvanju. Koncept održivog turizma zasnovan je na tri noseća stuba održivog razvoja, koje je definirala i preporučila Svjetska turistička organizacija, a to su: održivost ekonomskog, kulturnog i prirodnog okruženja.

Kada je riječ o održivosti, tzv. kulturni turizam se najviše spominje kao blagotvoran i koristan za održivi razvoj, pri čemu kulturna baština ostaje i za buduće generacije. Na taj način su dovedeni u vezu turizam i korištenje historije, tradicije, kulture i kulturne baštine u komercijalne svrhe u smislu pozitivne promocije kulture i kulturne baštine. Prema tome, ovakav međusobni odnos kulture i turizma, donosi široku povezanost i uzajamnu korist, koja je potvrđena stvaranjem ekstra dobiti, u korist obje djelatnosti, a kao posljedicu ima održivost i unapređenje kulturnih resursa. Kulturni turizam štiti kulturnu baštinu, pri čemu je stavlja u funkciju različitih muzičkih, plesnih ili pozorišnih događaja, tako da se kulturna dobra koriste za kulturne potrebe ili događaje, koji su primarni razlog posjete. Važnost kulturne baštine, kao turističke atrakcije je u tome što pruža mogućnost privlačenja posjetilaca, te je prema tome njen značaj nedvosmislen.

Turizam kulturne baštine treba educirati, obrazovati, promovirati i zainteresirati turiste za to šta posjećuju i nametne priču o odgovornosti, te na taj način razviti svijest o održivosti uopće.