početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Ugroženi spomenici

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

Dimnjak tunelske peći IGM

nazad

Status spomenika -> Peticija

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 12. do 18. maja 2009. godine donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Dimnjak tunelske peći u krugu tvornice IGM „Usora“ d.d. u Jelahu, općina Tešanj, koji se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 66/1, k.o. Jelah, općina Tešanj, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, ne ispunjava Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03).

Mjere zaštite dobra iz stava 1. ove tačke trebaju biti usklađene sa odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima na lokalnom nivou.

 

II

 

Danom donošenja ove odluke, dobro iz tačke I ove odluke briše se sa Liste peticija koja se vodi u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija).

 

III

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IV

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u »Službenom glasniku BiH«.

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry. Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 06.1-2-143/2009-2

13. maja 2009. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD         

Na osnovu člana 2. stava 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službeni glasnik RS« br. 9/02), »nacionalni spomenik« je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Udruženje građana „Jedinstvena organizacija mladih“- JOM iz Jelaha podnijelo je, dana 29. 10. 2008. godine, Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika prijedlog/peticiju za proglašenje Dimnjaka tunelske peći u krugu tvornice IGM „Usora“ d.d. u Jelahu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na osnovu prijedloga, Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju predloženog dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-       Dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra:

-         Kopija katastarskog plana za k.č. br. 57/3, 58/2, 66/1, 66/34, 66/35, 66/36, 66/37, 66/38, 66/39, 67/1, 67/2, 68/1, 68/10, 68/11, 68/13 i 68/14, k.o. Jelah, Plan br. 3, koji je 12. 8. 2007. godine izdala Služba za geodetske i imovinsko-pravne poslove i katastar, Općina Tešanj;

-         Prijepis posjedovnog lista br. 235, za k.č. br. 57/3, 58/2, 66/1, 66/34, 66/35, 66/36, 66/37, 66/38, 66/39, 67/1, 67/2, 68/1, 68/10, 68/11, 68/13 i 68/14, k.o. Jelah, Plan br. 3, posjednik D.o.o. „Usora“ Industrija građevinskog materijala Jelah, koji je 9. 10. 2008. godine izdala Služba za geodetske i imovinsko-pravne poslove i katastar, OpćinaTešanj;

-       Podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis dobra i fotografije, podatke o intervencijama i radovima na dobru, itd.;

-       Peticiju Udruženja građana „Jedinstvena organizacija mladih“- JOM iz Jelaha, za proglašenje Dimnjaka tunelske peći u krugu tvornice IGM „Usora“ d.d. u Jelahu, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, od 29. 10. 2008. godine (sa prilozima);

-       Stav vlasnika dobra D.o.o. „Usora“ Industrija građevinskog materijala Jelah, od 26.11. 2008. godine (sa prilozima);

-       Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-4249-1/07, od 4. 12. 2007. godine upućen posjedniku dobra, D.o.o. „Usora“ Industrija građevinskog materijala Jelah;

-       Rješenje urbanističko-građevinske inspekcije br. 05/4-23-8-490/07, od 9. 4. 2007. godine, da se poduzmu hitne mjere za otklanjanje opasnosti (zbog stanja objekta i oštećenja) kao i uputa vlasniku da se obrati Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika radi utvrđivanja statusa objekta, izdala Služba za prostorno planiranje, razvoj i inspekcijske poslove, OpćinaTešanj;

-       Zaključak urbanističko-građevinskog inspektora o dozvoli rušenje objekta, br. 05/4-23-8-490-2/07, od 16. 6. 2008. godine, izdala Služba za prostorno planiranje, razvoj i inspekcijske poslove, OpćinaTešanj;

-       Stav Općinskog vijeća Tešanj i Općine Tešanj o objektu, dopis 02-40-5-3306/08, od 26. 11. 2008. godine (sa prilozima);

-       Odluku Općinskog vijeća Tešanj o pristupanju izradi Izmjene namjene dijela „Urbanističkog reda Jelah” na lokalitetu zvanom Ciglane-Jelah, broj. 01-02-1-1936/06, od 29. 6. 2006. godine;

-       Odluku Općinskog vijeća Tešanj o usvajanju i provođenju Izmjene namjene dijela “Urbanističkog reda Jelah” na lokalitetu zvanom Ciglane-Jelah (sa grafičkim prilozima), broj. 01-23-6-1598/08, od 28. 5. 2008. godine, „Službeni glasnik Općine Tešanj“ broj 11/07;

-       Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-4435-1/07, od 26. 11. 2008. godine upućen Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.

 

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i raspoloživu pisanu građu (navedenu u popisu literature), te uvida u stanje predloženog dobra, utvrđeno je sljedeće:

           

1. Podaci o dobru

Lokacija

Jelah se nalazi u dolini rijeke Usore, na raskrsnici puteva Doboj–Teslić i Tešanj–Prnjavor, udaljen je 6 km od Tešnja, 14 km od Doboja, 13 km od Teslića i 40 km od Prnjavora.

Lokalitet tvorničkog kompleksa nekadašnje ciglane, nalazi se unutar prostornog obuhvata Urbanog područja Jelaha, uz istočnu granicu tog obuhvata.

Tvornički kompleks nekadašnje ciglane je izgrađen na k.č. br. 57/3, 58/2, 66/1, 66/34, 66/35, 66/36, 66/37, 66/38, 66/39, 67/1, 67/2, 68/1, 68/10, 68/11, 68/13 i 68/14, k.o. Jelah, općina Tešanj, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

O Jelahu i njegovom okruženju

U širem geografskom prostoru doline rijeke Usore, u kojem je situiran i Jelah(1), postoje tragovi života ljudi počev od paleolita. Provedena arheološka istraživanja, koja su vršena zapadno od ušća rijeke Usore u Bosnu u više navrata (Crkvina i Crkvina vila u Makljenovcu, 1955/1956. i Gradina sa Gradom na Usori), otkrivaju veći broj lokaliteta iz paleolita(2). Sa izuzetkom paleolitskog nalazišta kod ušća rijeke Usore u Bosnu, ostali lokaliteti nisu detaljnije ispitani.

Dolina Usore je u srednjem vijeku naseljena slovenskim življem a sjedište istoimene župe, bio je grad Tešanj, udaljen oko 6 kilometara južno od Jelaha.

Uspostavom banske vlasti u Bosni tokom XII vijeka, usorska župa ulazi u sastav bosanske srednjovjekovne države. Tešanj se prvi put spominje 1461. godine u Povelji kojom kralj Stjepan Tomašević svome stricu Radivoju Krstiću uz ostalo daruje i "na Usori grad Tešanj"(3).

Godine 1512. Tešanj potpada pod osmansku vlast, a granica Osmanske carevine se pomjerena prema sjeveru. Tešanj postaje nahija u čiji je sastav ulazilo i zemljište na kome je danas smješteno naselje Jelah.

Turski defteri iz druge polovine 16. vijeka pominju 45 sela i zaselaka u tešanjskoj nahiji. Jelah se u tim defterima ne spominje, ali se pominju sela u njegovoj neposrednoj blizini: Vukovo, Planje s mahalom Mrkotić, Omanjska, Raduša, Trepce, Tugavici, Sivša, Gornja Modrica ili Kalošević, Mekiš,...

Austro-Ugarska monarhija, odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine, anektira Bosnu i Hercegovinu.

Jelah je oko 1900. godine imao svega 3 kuće, prodavnicu i gostionicu a u krugu od 3 km još 7 kuća(4), a grad Tešanj, čijem srezu je Jelah pripadao, 1899. godine je imao 6734 stanovnika(5). 

Godine 1881., započela je izgradnja željezničke pruge Slavonski Brod – Doboj – Teslić – Pribinić(6) i završena 1886. godine. Eksploatacija šumskih bogatstava planine Borije kod Teslića, aktualizira izgradnju dionice uskotračne pruga Doboj–Teslić, koja je prolazila kroz Jelah(7) i koja biva izgrađena 1894. godine. Saobraćajni željeznički krak uskotračne pruge Doboj–Teslić je zbog nerentabilnosti ukinut 1968. godine.

Jelah se, kao naselje, razvija poslije II svjetskog rata. Prema popisu iz 1971. godine imao je 3.560 stanovnika, 1979. godine 4.320 stanovnika, a 2002. godine, Jelah (Jelah, Jelah-polje, Potočani, Cerovac) – ima 4.960 stanovnika.

O proizvodnji opeke u Jelahu i njegovoj okolini

Na području Usore i Jelaha, zbog postojanja zemljišta pogodnog za proizvodnju cigle, postoji tradicija ciglarstva. Cigla se, u početku, proizvodila na primitivan način, za vlastite potrebe, a rjeđe za njen plasman i prodaju.

Mehmed Mešić iz Mekiša se, još u vrijeme osmanskog perioda, počeo baviti proizvodnjom cigle, a njegovu ciglanu „vodio je neki Italijan“(8). Opekom proizvedenoj u njegovoj ciglani, gradila se, u periodu 1881.-1885., zgrada Kotarske uprave u Tešnju.

U Jelahu je, oko 1910. postojala ciglana (vlasnik „neki Talijan“) u kojoj se pravio crijep „kopitaš“. Vlasnik je nakon završetka I svjetskog rata odselio u Rudanku kod Doboja. U Potočanima je oko 1908. radila ciglana u vlasništvu Ivana Baštijanovića i Mehmeda Unkića. Ta ciglana je imala opremu za ručni rad, zidanu peć za slaganje i pečenje cigle i sušaru. Rad se odvijao u dvije grupe, a dnevna norma jedne grupe je iznosila 3.300 komada cigle.

Proizvodnju su kontrolisali građevinski inžinjer ili tehničar, koji su vršili i kategorizaciju cigle, po kvaliteti, u tri kategorije. Cigla se željeznicom prevozila do Teslića, Doboja, Dervente, Broda, kao i drugih gradova u Bosni i Hercegovini, a izvozila se i u Hrvatsku. Nakon II svjetskog rata je izvršena eksproprijacija ove ciglane, koja dobija naziv Zadružna ciglana Jelah i egzistira do 1955. godine.

Na lijevoj strani Usore, u blizini mosta u Jelahu, postojala je sve do 1942. godine ciglana u vlasništvu Nijemca Laubera.

O Ciglani u Jelahu

Prvobitna lokacija Ciglane je bila u Potočanima (između Mračaja i Unkića), na Širbegovića barama. Ubrzo nakon početka eksploatacije gline, uspostavilo se da je glinište siromašno u pogledu zaliha gline, te je Ciglana premještena na njenu današnju lokaciju.

Ciglana je počela sa radom 6. septembra 1946. godine, a cigla se proizvodila u tzv. poljskim pećima (pećima za jednokratnu upotrebu: peći su se poslije jedne upotrebe razvaljivale). Radilo se u grupama(9), a jedna grupa je imala dnevnu normu proizvodnje od 2.000-3.000 komada cigle(10). Peći su ložene na drva koja su se donosila iz Krnjine. Proizvodnja je bila sezonskog karaktera: od maja, do oktobra, što je, svakako, ovisilo o vremenskim prilikama. Cigla se proizvodila za potrebe tešanjskog sreza i najvećeg dijela dobojskog okruga.

Godine 1949. Zavod za geološka ispitivanja iz Sarajeva je vršio ispitivanje gliništa koje se nalazilo 1 km zapadno od željezničke stanice Jelah.

Godine 1950. sagrađene su dvije peći sa pečenje opeke, a počinje se primjenjivati „vojvođanski“ način pečenja (na red cigle se stavlja red ugljena; skraćuje se dužina procesa proizvodnje cigle).

Godine 1951. se gradi oko 300 metara industrijskog kolosijeka koji povezuje ciglanu sa željezničkom prugom Doboj–Tešanj. Od gliništa Bare (200 m udaljenom od Ciglane) glina se prevozila dizel lokomotivom koja je vukla 6-7 kiper vagona sa glinom.

Prvi agregat za proizvodnju električne energije (pogon na drvo) je stavljen u funkciju u Ciglani „Usora“ 1951. godine .

Nakon 1953. godine, u proizvodne pogone Ciglane uvedena je električna energija, a krugu fabrike je napravljena trafo-stanica.

Kreditom podignutim iz Fonda za nerazvijene krajeve, 1954. godine Ciglana je instalirala kružnu peć za pečenje cigle. Kružna peć je imala: 16 komora širine 2,25 m, visine 2,20 m, dužine 4,50 m.

Godine 1954. sagrađena je današnja upravna zgrada.

Rekonstrukcija i modernizacija Ciglane je rađena po projektu inž. Franje Hurle iz Geoistražnog zavoda iz Banja Luke. Građevinske radove je izveo majstor Aljo Hujdur.

Na području sreza Tešanj, 1955. godine fabrika cigle je bila jedini industrijski kolektiv, a 1956. godine u Tešnju je otpočela sa radom tvornica čarapa i trikotaže.

Ciglana je 1956. godine dogradila novu strojaru i umjetnu sušnicu sa 10 komora sa „Kellerovim“ transportnim uređajima.

Od 26. marta 1956. godine tvornica nosi naziv: Ciglana i crijepana „Usora“ Jelah. Nakon 1956. godine sagrađena je u krugu tvornice zgrada sa restoranom, a 1957. godine Ciglana je kupila bager-kabličar marke Dalit Daruvar - koji se koristio na gliništu.

Proizvodnja šuplje opeke i „monta“ opeke (ispune za međuspratne konstrukcije) počela je 1959. godine.

Rekonstrukcija kružne peći i sušnice izvršena je 1959. godine, a iste godine je nabavljena i nova oprema.

Godine 1970., na čelo ciglane dolazi Blaž Jurić, koji podstiče mjere modernizacije Ciglane u periodu 1971.-1974. godina: angažuje diplomiranog tehnologa Mersada Ćubrilovića iz Gračanice; grupovođe i smjenovođe šalje na dodatnu edukaciju u Ciglarsku školu u Sremskim Karlovcima; šalje radnike na specijalizacije i usavršavanje u renomirane centre ciglarstva Kikindu, Vinkovce, Sočkovac, Zagreb, itd. Angažuje Jugoslovenski građevinski centar iz Beograda koji u programu modernizacije predviđaju nabavku uređaja za preradu gline od italijanskih firmi „Bonđovani“ iz Fosane kod Torina i „Sabo“ iz Garbaminore kod Verone. Manji dio modernizovane opreme se kupio u firmi „Dalit“ iz Daruvara, a građevinske radove je izvela Građevinska organizacija „Soko“ iz Mostara i „Crnotravac“ iz Crne Trave.

Nakon moderniziranja, proizvodni kapaciteti Ciglane su skoro udvostručeni.

Godine 1981. pojavio se problem prodaje cigle, a skladišta Ciglane su bila puna neprodatih proizvoda, tako da je smanjen obim proizvodnje. Promjene na tržištu opekarskih proizvoda (u BiH je tada 26 firmi proizvodilo opekarske proizvode - sve su poslovale negativno) uticale su na smanjenje cijene ciglarskih proizvoda.

I u 1984. godini je Ciglana poslovala loše: zabilježen pad proizvodnje od 10%, ostvaren prihod od 34 miliona dinara i stvoren gubitak od 3,5 miliona dinara; postojeće nalazište gline se iscrpilo i sirovina nije bila zadovoljavajuće kvalitete, oprema je bila dotrajala, pogoni su loše održavani (u prosjeku je bilo zastoja u radu od 30 sati/mjesečno); nagrađivanje radnika je bilo neodgovarajuće, itd. U troškovima poslovanja, oko 69% je otpadalo na nabavku uglja, plaćanje električne energije i amortizaciju.

Vrše se u tom periodu nova geološka istraživanja i otkriva novo glinište, neposredno uz Ciglanu (pet puta bliže Ciglani u odnosu na ranije glinište).

U 1985., sa namjerom da opstane na tržištu, Ciglana je ušla u SOUR „Igmin“ iz Tuzle(11).

Tvornica opeke je prestala sa radom 2001. godine(12). U zadnjih desetak godina tvornički kompleks je tri puta mijenjao vlasnika. U periodu od 1. 1. 2005 - 31. 12. 2006. godine(13), tvornički kompleks je bio u vlasništvu ortačke grupe: Ahmić Muharem, Ćosić Drago, i Scharph Hava i u tom periodu su srušeni(14) objekti sa kružnim pećima i sušionice opekarskih proizvoda, a nekadašnji skladišni objekat je transformiran. Nema dostupne projektne dokumentacije o srušenim objektima.

Od početka 2007. godine, uz saglasnost Agencije za privatizaciju Zeničko-dobojskog kantona, te nakon potpisivanja Ugovora o ustupanju, objekat se nalazi u vlasništvu ortačke grupe: „Unipromet“ d.d. Sarajevo i „Dukat“ d.o.o. Jelah.

 

2. Opis dobra

Objekti koji su sačinjavali zaokruženi proces proizvodnje opeke i opekarskih proizvoda: kružne peći i sušionioce opekarskih proizvoda su potpuno srušeni 2005. godine, a nekadašnji skladišni objekat je nanovo izgrađen. Jedini preostali dio proizvodnog procesa nekadašnje tvornice opeke i opekarskih proizvoda je dimnjak.

Tvornički dimnjak se sastoji od betonskog temelja i nadzemnog dijela dimnjaka približne visine cca 45 metara(15).

Nadzemni dio dimnjaka, zidan od pune opeke radijalnog formata, tvore dva geometrijska tijela: cilindrični postament i zarubljena kupa.

Cilindrični postament ima vanjski dijametar osnove od cca 5,50 metara, dok njegova visina iznosi od cca 4 metra.

Zarubljena kupa, visine cca 41 metar, u svojoj bazi, ima vanjski dijametar od cca 5,10 metara, a vanjski dijametar u vrhu dimnjaka iznosi cca 2 metara, dok je vanjska nagibnica plašta kupastog dijela dimnjaka je izvedena u nagibu cca 1:26,45.(16)

Trenutno stanje dimnjaka:

-       U vrhu cilindričnog postamenta dimnjaka, po njegovom obodu primjetna su oštećenja: na 3-4 završna reda nedostaju komadi cigle, a u toj zoni, oslabljene su i potpuno destibilizirane veze opeke i maltera.

-       U vrhu zarubljene kupe dimnjaka (u pojasu visine cca 5 metara), vidljive su konstruktivne pukotine u zoni plašta dimnjaka, koje su izvorom latentne i realne opasnosti od obrušavanja gornje zone dimnjaka. Njihov pravac pružanja je kos, protežu se kroz sve redove navedenog pojasa i krajnje destabilizirajući djeluju na stabilitet krune dimnjaka, dovodeći u životnu opasnost radnike u tvorničkom krugu.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, Dimnjak tunelske peći u krugu tvornice IGM „Usora“ d.d. u Jelahu, nije bio evidentiran ni zaštićen od Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, jer je pripadao savremenoj arhitekturi, čija valorizacija nije bila završena.(17)   

 

4. Podaci iz prostorno-planske dokumentacije

Odlukom Općinskog vijeća Tešanj o usvajanju i provođenju Izmjene namjene dijela “Urbanističkog reda Jelah” na lokalitetu zvanom Ciglane-Jelah (sa grafičkim prilozima(18)) od 28. 5. 2008. godine (u daljnjem tekstu: Izmjene), na predmetnoj lokaciji, koja se nalazi unutar prostornog obuhvata Urbanog područja Jelaha, planirana je izgradnja stambeno-poslovne zone i autobuskog terminala, a tekstualni i grafički prilozi Izmjena definiraju urbanističko-tehničke uslove, namjene objekata, plan parcelacije, regulacione i građevinske linije, nivelacioni elementi, spratnost objekata, arhitektonsko oblikovanje, te ostale relevantne parametre.

Uvidom u grafički prilozi br. 4.3 i 4.5 („Urbanistička postavka“ i „Regulacija“) Izmjena namjene dijela “Urbanističkog reda Jelah” na lokalitetu zvanom Ciglane-Jelah, iz 2008. godine, na mjestu na kojem se sada nalazi Dimnjak tunelske peći u krugu tvornice IGM Usora d.d. u Jelahu (na prostoru koji obuhvata k.č. 66/1, k.o. Jelah) predviđena je izgradnja poslovnog objekta, dok se unutar granica nekadašnje ciglane Jelah, osim navedenog poslovnog objekta, planira gradnja stambeno-poslovnog objekta, dječijeg igrališta, autobuskog terminala i površine za stacionarni saobraćaj (parkinzi).

 

III – ZAKLJUČAK

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanja Dimnjaka tunelske peći u krugu tvornice IGM „Usora“ d.d. u Jelahu, utvrđeno je:

-       da Dimnjak tunelske peći u krugu tvornice IGM „Usora“ d.d. u Jelahu, izgrađen na lokaciji označenoj kao k.č. 66/1, k.o. Jelah, općina Tešanj, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, ne ispunjava kriterijume za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH« br. 32/02 i 15/03).

 

Prema navedenom, Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-       Kopija katastarskog plana za k.č. br. 57/3, 58/2, 66/1, 66/34, 66/35, 66/36, 66/37, 66/38, 66/39, 67/1, 67/2, 68/1, 68/10, 68/11, 68/13 i 68/14, k.o. Jelah, Plan br. 3, koji je 12. 8. 2007. godine izdala Služba za geodetske i imovinsko-pravne poslove i katastar, OpćinaTešanj;

-       Prijepis posjedovnog lista br. 235, za k.č. br. 57/3, 58/2, 66/1, 66/34, 66/35, 66/36, 66/37, 66/38, 66/39, 67/1, 67/2, 68/1, 68/10, 68/11, 68/13 i 68/14, k.o. Jelah, Plan br. 3, posjednik D.o.o. „Usora“ Industrija građevinskog materijala Jelah, koji je 9. 10. 2008. godine izdala Služba za geodetske i imovinsko-pravne poslove i katastar, OpćinaTešanj;

-       Zemljišnoknjižni izvadak, ZK uložak 405, izdat od Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Tešnju, od 21. 3. 2007. godine;

-       Fotodokumentacija:

-         fotografije postojećeg stanja lokaliteta, fotografisao 6. januara 2009. godine, digitalnim fotoaparatom Canon Power Shot S5 IS, arh. Emir Softić,

-         fotografije tvorničkog kompleksa bivše ciglane iz januara 2005. godine, na kojima je evidentirano rušenje objekata ciglane (dostavila D.o.o. „Usora“ Industrija građevinskog materijala Jelah),

-         fotodokumentacija stanja dimnjaka iz 2008. godine (dostavila Općina Tešanj).

 

Korištena literatura

 

1953.    Basler, Đuro. “Paleolitski nalaz na Usori”, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska 8 (1953). Sarajevo: Zemaljski muzej u Sarajevu, 1953, 215-223.

 

1979.    Grupa autora. Mjesna zajednica Jelah, Građa za monografiju. Jelah: 1979.

 

1986.    "Usora" Jelah - prvi tešanjski industrijski kolektiv, priredio Spasojević, Momčilo. Izdavač: SOUR "Igmin" Tuzla - RO IGM "Usora" Jelah, 1986.

 

1989.    Ćeman, Mustafa. “Hronologija Tešnja i okolice”, Tešnjak, Privredno-kulturni informatory. Tešanj: 1989.

 

2008.    Izmjena namjene dijela “Urbanističkog reda Jelah” na lokalitetu zvanom Ciglane-Jelah, Kantonalni zavod za urbanizam i prostorno uređenje Zeničko-dobojskog kantona, 2008. godina

           

Ustupljena dokumentacija D.o.o. „Usora“ Industrija građevinskog materijala Jelah


(1) Jelah je udaljen cca 10 km jugozapadno od arheoloških lokaliteta Crkvina i Crkvina vila u Makljenovcu i Gradina sa Gradom na Usori (op. E. Softić).

(2) Basler, Đuro, “Paleolitski nalaz na Usori”, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska 8 (1953), Sarajevo: [Zemaljski muzej u Sarajevu], 1953, 215-223.

(3) Mustafa Ćeman, “Hronologija Tešnja i okolice”, Tešnjak, Privredno-kulturni informator, Tešanj: 1989, 103 (autor se poziva na: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine: od najstarijih vremena do godine 1463. : knjiga prva / Krunoslav Draganović ... [et al.], Sarajevo: Napredak, 1942.).

(4) Mjesna zajednica Jelah, Građa za monografiju, Jelah: 1979, 9.

(5) Mustafa Ćeman, “Hronologija Tešnja i okolice”, Tešnjak, Privredno-kulturni informator, Tešanj: 1989, 132.

(6) Mustafa Ćeman, “Hronologija Tešnja i okolice”, 128-129 (poziva se na izvor: Galijašević, Rasim, Teslić od kraja XIX vijeka do danas, Radovi XXVII kongresa SL/FI, Sarajevo 1962.)

(7) U popisu austro-ugarskih željeznica novoizgrađena željeznička stanica na raskrsnici puteva Doboj–Banjaluka i Prnjavor–Tešanj dobija ime Jelah.

(8) "Usora" Jelah - prvi tešanjski industrijski kolektiv, priredio Spasojević, Momčilo, Izdavač: SOUR "Igmin" Tuzla - RO IGM "Usora" Jelah, 1986, 19.

(9) Samih grupa bilo je i do deset.

(10) Statistički podaci o proizvodnji opeke:

-       1939. u Bosni i Hercegovini je proizvedeno: 20.611.000 komada cigle i 5.746.000 komada crijepa;

-       1946. u Bosni i Hercegovini je proizvedeno: 14.520.000 komada cigle i 5.775.000 komada crijepa;

-       1951. u Bosni i Hercegovini je proizvedeno: 57.499.000 komada cigle i 6.799.000 komada crijepa;

-       1957. u Ciglani u Jelahu je proizvedeno: 1.991.000 komada cigle, 738.000 komada crijepa i 21.000 koruga;

-       1958. u Ciglani u Jelahu je proizvedeno: više od 2.000.000 komada cigle i više od 1.500.000 komada crijepa;

-       1962. u Ciglani u Jelahu je proizvedeno: više od 2.500.000 komada cigle.

(11) „Igmin“ su 1978. stvorili tuzlanski „Siporeks“, Fabrika cementa iz Lukavca, „Sočkovac“ iz Gračanice, „Bosna-azbest“ iz Bosanskog Petrovog sela, „Mermer“ iz Šekovića, „Srebrenica-kamen“, „Ingam“ iz Srebrenika. 1979. pridružuje se grupaciji i „Novi izvor“ iz Zvornika, zatim „Gramat“ iz Ugljevika, te ciglana „Usora“. „Igmin“ je osnovao i Institut za građevinarstvo, građevinske materijale i nemetale u Tuzli.

(12) Podatak preuzet iz pisma D.o.o. „Usora“ Industrija građevinskog materijala Jelah, br. 758/07, od 6. 12. 2007. godine, upućenog Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.

(13) Prema podacima gosp. Ahmeda Dizdarevića, direktora D.o.o. „Usora“ Industrija građevinskog materijala Jelah (op. E. Softić)

(14) Fotografije na kojima je evidentirano rušenje tih objekata datiraju iz januara 2005. godine (fotografije na CD-u dostavila D.o.o. „Usora“ Industrija građevinskog materijala Jelah).

(15) Prema podacima iz dopisa Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-4435-1/07, od 26. 11. 2008. godine upućenog Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.

(16) 1,55 m :41 m = 1:26,45 (op. E. Softić)

(17) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-4435-1/07, od 26. 11. 2008. godine upućen Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.

(18) Nosilac izrade Izmjena namjene dijela “Urbanističkog reda Jelah” na lokalitetu zvanom Ciglane-Jelah je bio Kantonalni zavod za urbanizam i prostorno uređenje Zeničko-dobojskog kantona.



Nema slika za traženi objekat.

ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: