početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Ugroženi spomenici

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Crkva sv. Josipa na Marijin-dvoru, historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 44/09.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 28. marta do  1. aprila 2008. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Historijska građevina – Crkva sv. Josipa na Marijin-dvoru u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se sastoji od objekta crkve i pokretne imovine koju sačinjavaju: četiri  kompozicije Josipa Podolskog, 30 vitraža, tri oltara, subsellium, tri ispovjedaonice, 28 klupa za vjernike, kalež, pokaznica i  Put križa (14 postaja).

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 899 (novi premjer), što odgovara k.č. 356 (stari premjer), k.o. Sarajevo LI,  z.k. uložak broj LI/98, k.o. Sarajevo, općina Centar Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) će  utvrditi tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke:

-          dopušteni su konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju objekta i njegovoj prezentaciji, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za pokretno naslijeđe:

-          Vlada Federacije osigurat će odgovarajuće fizičke i tehničke uvjete za čuvanje pokretnog naslijeđa;

-          izlaganje i ostali vidovi prezentacije pokretnog naslijeđa na području Bosne i Hercegovine vršit će se na osnovu uvjeta koje utvrdi federalno ministarstvo  nadležno za kulturu;

-          nadzor nad provođenjem mjera zaštite pokretnog naslijeđa vrši federalno ministarstvo nadležno za kulturu.

 

IV

 

Iznošenje pokretne imovine iz tačke I stav 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe prethodnog stava, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih tijela i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

VI

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II -VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Danom donošenja ove odluke,  sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03), briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 541.

 

XI

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 02-2-287/04-4

29. marta 2008. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Crkve sv. Josipa na Marijin-dvoru u Sarajevu  na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 541.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (prepis posjedovnog lista, Općina Centar, Sarajevo, sa kopijom katastarskog plana),

-          sadašnje stanje i namjenu dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Historijska građevina – Crkva sv. Josipa  nalazi se u centralnom dijelu grada Sarajeva, na Marijin-dvoru. Prostor na kojem se nalazi građevina sa zapada je definiran ulicom fra Anđela Zvizdovića,  sa istoka ulicom Herceg Stjepana. Sa juga se nalazi ulazno proširenje ograničeno  ulicom Zmaja od Bosne, a sa sjevera ulica Augusta Brauna.

Nacionalni spomenik nalazi se na zemljištu označenom kao k.č. 899 (novi premjer), što odgovara k.č. 356 (stari premjer), k.o. Sarajevo LI ,z.k. uložak br. LI/98 , k.o. Sarajevo, općina Centar, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Dio Sarajeva, koji se danas naziva Marijin-dvor, za vrijeme osmanskog perioda se nazivao Gornja Hiseta. Gornja Hiseta su pripadala Šejh Magribijinoj mahali. Ovo područje se, istovremeno,  za osmanskog vremena, nazivalo i Carina.

Prije II svjetskog rata, na ovom području su se nalazili ostaci starog groblja, za koje je utvrđen historijski  kontinuitet  od III do XIX vijeka.

Sačuvani su ostaci antičkih građevina koje su bile opremljene mozaicima, pa je to dokaz da je ovo područje bilo naseljeno za vrijeme rimskog perioda(1).

Uspostavljanjem austrougarske uprave u Sarajevu, područje Marijin-dvora doživljava svoju odlučujuću transformaciju(2). 

U periodu izmedju dva svjetska rata, kada je izgrađena crkva sv. Josipa, Marijin-dvor je već izgrađen i važan dio grada, na čijem se prostoru nalaze građevine koje predstavljaju naslijeđe iz austrougarskog perioda.

Crkva svetog Josipa rađena je prema projektu Karla Paržika(3) iz 1935. Karlo Paržik nudi projekat trobrodne bazilike s dva oratorija i dvije sakristije(4).

Ideja o izgradnji ove crkve starija je barem dvije decenije od datuma početka njene izgradnje. Arhitekt Anton Moller iz Warnsdorfa (Češka) navodi 1918. godine, u svom spisku projekata koje je uradio za katoličku crkvu u BiH, da je izradio tri različite varijante projekta za crkvu sv. Josipa u Terezija ulici u Sarajevu(5).

Odbor za gradnju crkve osnovan je sredinom 1933. godine. Krajem iste godine osnovano je i „Društvo sv. Josipa“ sa ciljem da se prikupi dovoljno sredstava za izgradnju crkve. Iste godine kupljeno je zemljište za izgradnju na području Marijin-dvora i već se razmišljalo o detaljima vezanim za izradu konačnog idejnog rješenja.

Na poziv nadbiskupa Šarića, tokom novembra 1933. godine u Sarajevo dolazi bečki arhitekt Otto Schottenberger radi dogovora oko projekta.

Poziv stranom arhitekti, bez konkursa i bez prethodnog pokušaja angažovanja arhitekte sa tadašnjih jugoslovenskih prostora, izazvao je oštre reakcije strukovnog Udruženja jugoslovenskih inženjera i arhitekata – Sekcija Sarajevo. Održan je protestni skup, usvojena upozoravajuća rezolucija podržana od strane kolega iz Sekcije Zagreb.

Da bi prekinuo polemike, nadbiskup je bio prisiljen da odbije projekt bečkog arhitekte i zadatak izrade idejnog rješenja, tokom marta mjeseca 1935, povjerava sarajevskom projektantu A. Lovrenčiću(6).

Lovrenčić glavnu osovinu crkve predviđa paralelnu sa današnjom ulicom Zmaja od Bosne, i to je glavna razlika u odnosu na izvedeni Paržikov projekat.

Istovremeno on predviđa raščlanjenu bazilikalnu kompoziciju sa bočnim kampanilima koji su povezani nižim elementima sa korpusom crkve(7). Po ovom projektu, glavni ulaz u crkvu je bio predviđen sa novoprojektovane ulice na zapadu(današnja ulica fra Anđela Zvizdovića), dok su na bočnim stranama bili predviđeni sporedni ulazi. Projektant pomjera građevinu 10m od zadane građevinske linije i na taj način dobija proširenje širine 24m i dužine 90m, koje se može koristiti u svečanim prilikama. Na istočnoj strani predviđa nadbiskupski dvor desno, a župski stan lijevo(8).

Po Predragu Miloševiću, nisu poznati razlozi zbog kojih nije došlo do kasnije realizacije ovog projekta(9).

Branka Dimitrijević smatra da ovaj projekat pokazuje metafizičko i oblikovno siromaštvo(10), pa u tome vjerovatno treba tražiti uzroke neizvođenja.

U ljeto 1935. godine, slovenački arhitekt Josip Plečnik(11), na nagovor svog prijatelja fra I. Markušića, radi idejno rješenje iste crkve, koje predviđa centralnu podkupolnu građevinu sa izbočenim pravougaonim svetištem(12).

Projekat je predviđao upotrebu armiranog betona, a  inspiraciju je Plečnik djelimično pronašao u tradiciji domaće arhitekture. Projektant nastoji da u historicističkom omotaču stvori čistu i jednostavnu formu. Plečnik svjesno odstupa od tada preovladavajuće ideje moderne, ali tvori jedan izuzetno vrijedan arhitektonski projekat(13). Najvjerovatnije iz straha od skupe izgradnje, ovaj projekat nije prihvaćen(14). 

Odluku o projektu donio je nadbiskup dr. Ivan Šarić iste 1935. godine. On je u Sarajevo iz Vatikana donio projekat crkve čija je gradnja bila predviđena na periferiji Rima. Nacrte je proslijedio Karlu Paržiku koji dobija zadatak da preradi originalni projekat. Ubrzo nakon toga, 1936. godine počinje gradnja, koja se završava 1939. godine.

Šesnaestog avgusta 1936. godine započeta je gradnja postavljanjem kamena temeljca, a sve pod nadzorom Paržikovog sina, građevinskog inženjera Marijana Paržika. Rukovodilac gradilišta je bio ovlašteni graditelj Vinko Doutlik, inače sarajevski poduzetnik.

Direktor „Napretkove zadruge“ Filip Premužić i nadbiskup Šarić, bili su glavni stručni savjetnici prilikom gradnje crkve.

Po ugovoru, crkva je trebala biti završena do 1. avgusta 1938. godine(15).

U jesen 1937. godine počela je gradnja svodova i krovne konstrukcije.

U proljeće 1938. godine bilo je planirano pokrivanje krova.

Iste godine regulisana je ulica istočno od crkve, koja danas nosi naziv Herceg Stjepana. U ovoj ulici sagrađene su nadbiskupske zgrade, odnosno župni ured i župni stan, koji svoje mjesto ne mijenjaju do danas.

Postavka križeva na zvoniku, kupoli, svetištu i posveta zvona izvršeni su tokom aprila 1939. godine, a istovremeno su rađeni podovi u crkvi.

Crkva biva konačno posvećena 31. marta 1940. godine, na blagdan Bijele nedjelje. Od tada, pa do danas djeluje kao župna crkva čiji je pokrovitelj  sveti Josip(16). 

Godine 1945, usljed velike eksplozije skladišta municije, uništeni su svi vitraži na desnoj strani crkve(17).

Tokom ratnih dešavanja u BiH (1992-95) ova historijska građevina je pogođena više puta. Oštećenja nisu bila takve prirode da bi se ozbiljno ugrozila konstrukcija crkve.

Godine 2002. izvršena je sistematska sanacija i obnova enterijera crkve, kada su otklonjena oštećenja nastala u periodu 1992-95.

Od ostalih značajnih datuma vezanih za ovu crkvu, treba reći da su 1997. godine preneseni posmrtni ostaci nadbiskupa Ivana Šarića iz Madrida u kriptu koja se nalazi u prostoru podruma(18).

 

2. Opis dobra

Crkva je trobrodna bazilika sa transeptom, sa dva oratorija i dvije sakristije s dubokim polukružno završenim svetištem na sjevernoj strani  i sa horom na južnoj strani, na kojem se nalaze orgulje.

Nad krilima transepta su bačvasti svodovi raspona 9 metara, a nad sjecištem glavnog broda i transepta počiva kupola(19) istog prečnika. Ova kupola je izvana skrivena kubusom četverovodnog krova(20).

Dužina crkve iznosi 48,55m, širina 22,51m, a visina zvonika 31,31m. Površina objekta, uključujući vanjske zidove iznosi 953m2.

Glavni ulaz u crkvu se nalazi na južnoj strani, a lijevo, odnosno na jugozapadnoj strani crkve, smješten je masivni zvonik(21), kvadratne tlocrtne osnove 4,5mx4,5m. U prizemlju zvonika, izvorno je bila smještena križionica. Do vrha zvonika vode originalno drveno stepenište. Na vrhu zvonika se nalaze tri originalna zvona restaurirana u periodu izmedju 1997. I 2002. godine. U tom periodu je postavljena i čelična ukruta koja nosi sva tri zvona. Zidovi zvonika, pri vrhu su ojačani tankim slojem armiranog betona, a originalni opečni zidovi na samom vrhu zvonika su zamijenjeni armiranobetonskim zidovima. Sa suprotne jugoistočne strane pročelja je niski ugaoni toranj dimenzija 3,5m x 4m, sa elipsastim stepeništem širine 90cm,  koje, iz istočne lađe, vodi na hor  dimenzija 9m x 5,50m. 

Na glavni ulaz se nadovezuje ulazni egzonarteks koji je istih dimenzija kao i hor. Iznad egzonarteksa se nalazi hor, na čijem se stropu nalaze biljne rozete. Hor je ograničen niskom slikanom ogradom - imitacijom perforirane kamene ograde. Iz egzonarteksa se kroz tročlani prolaz ukupne širine 8m, dolazi u pravougaoni prostor naosa, odnosno prostor glavne lađe približnih dimenzija 9m x 24,50m.

Prostor naosa je pokriven bačvastim svodovima raspona 9m, koji su ukrašeni oslikanim kasetiranim motivima i ugaonim trokutastim poljima sa krupnim biljnim ornamentima.

Bočne lađe su iste dužine kao i srednja lađa, 24,50m, ali su znatno uže. Širina bočnih lađa iznosi približno 3m, s tim da je na mjestima bočnih oltara širina cca 3,70m. Poprečni zidovi bočnih lađa dekorisani su imitacijom fugovanih kamenih kvadera, ispod kojih se pruža sokl izrađen od materijala - imitacije kamena. Iznad kamenih kvadera nižu se oslikana polja, imitacija mramora(22), koja povezuju lučne svodove sve tri lađe naosa. Plitkoreljefni stupci niže zone u sivo-smeđem tonalitetu, ukrašeni su sa po jednom okruglom rozetom unutar koje je križ. Na presjeku transepta i broda smještena je kupola raspona cca 9m.

U svodu kupole nalaze se četiri slikana. polja.

U tjemenu kupole je oslikana biljna rozeta, a u sredini se nalazi svjetiljka.

Prostor oltarske apside je pravougaon, s tim što je na sjeveru apsidalno završen. Ukupna dužina ovog prostora iznosi 11,50m, a širina 8m. Na sjevernoj strani, u polukaloti oltarske apside, poluprečnika 4m, na svijetloplavoj osnovi, naslikan je golub sv. Duha obasjan zlatnim zrakama aureole. U nižoj zoni, iznad 5 prozora koji su zatvoreni vitražem, je friz od krupnih biljnih ornamenata žute boje.

Na  zidovima smeđe boje nalaze se imitacije fugovanog kamena sa mjestimično raspoređenim motivima ljiljana. Ispod prozora je elipsasti prsten sa astragalom koji odvaja zonu prozora od najniže zone oltara, u kojoj je slikana imitacija arkada, ukrašenih kapitelima i likovima anđela kerubina.

Ispod ostakljenih otvora horova ili oratorija na spratu, oslikane su balustrade. Slikani pojas oko vrata sakristije također imitira sivomaslinasti kamen.

Glavni oltar, dimenzija 3,5m x 2m, sv. Josipa dar je Pape Pija XII(23). Ispred ovog oltara, postavljen je novi oltar krajem šezdesetih godina XX vijeka(24). U kracima križa se nalaze bočni oltari, dimenzija cca 2,50m x 1,25m.

Svodovi iznad oltara su oslikani lažnim kasetama i krupnim rozetama, a vertikalni dio pilastra imitacijom kanelura koja se proteže na sve stubove. Luk prelaska centralne lađe u apsidu - Trijumfalni luk(25) oslikan je  biljnom ornamentikom. Svodovi oltara obojeni su u ljubičasto-smeđe i na toj podlozi iscrtani su motivi kasetiranih polja sa rozetama(26).

Bočno od apsidalnog prostora oltara nalaze se sakristije kvadratnog oblika, ukupnih tlocrtnih dimenzija 6m x 6m.

Prozori zapadne sakristije su zatvoreni vitražima novijeg datuma, čija je izrada finansirana sredstvima privatnih darovatelja. Stepeništem širine 90cm, koje je smješteno u sjeverne tornjeve, dolazi se u prostore oratorija ili hora. Prozori oba oratorija su zatvoreni vitražima.

Vitraži istočnog oratorija su originalni, a vitraži zapadnog oratorija su restaurirani vitraži, skinuti sa prva dva bočna prozora na apsidi, gledajući od glavne osovine crkve(27). Prostor zapadnog oratorija ujedno ima ulogu crkvene knjižnice.

Pod crkve, koji je originalno bio sastavljen od teraco ploča, dakle umjetnog kamena kojeg je izradila  specijalizirana sarajevska firma „Sedelmajer“(28), 2002. godine zamijenjen je prirodnim kamenom, s tim da je dosljedno ponovljena shema postavljanja crnog i bijelog kamena, i ispod kupole crnim kamenom iscrtana Davidova zvijezda.

Na masivnim centralnim stubovima crkve, dimenzija 85cm x 55cm, postavljen je „Križni put“ od terakote rađen u Rimu, dar je Pape Pija XII (na prijestolu rimskog episkopa od 1939. do 1958. godine) (29). U prostoru crkve se nalazi ukupno 14 tabli od terakote „križnog puta“.

Formalno gledajući, u enterijer je prenesen primarni historicistički koncept u vanjskom oblikovanju crkve, sa pojednostavljenim geometriziranim detaljima.

Ovo se odnosi i na dizajn opreme. Paržik projektuje enterijer crkve, a stolarske radove izvodi Josip Tabori od punog drveta. On tvori klupe, ispovijedaonice, vanjske portale i sva unutrašnja vrata, te sakristijski namještaj.Klesar Franjo Rebhan kleše bočne oltare u kracima križa, propovjedaonicu, križionicu i ogradu ispred oltara, te grobnice u kripti. U projektu je posebna pažnja obraćena na rasvjetu. Originalnu rasvjetu je postavila firma „Titraj“(30). Velika pažnja je posvećena i molersko-farbarskim radovima. Nadbiskup Šarić se lično brinuo o tonalitetu boja u enterijeru, o čemu svjedoče njegova estetska tumačenja: „Krem boja daje crkvi neku posebnu velebnost i uzvišenost. Izbjegavali smo svako šarenilo i kod zidova i kod slikanih prozora(31).

U suterenu crkve nalazi se kripta s projektovanim grobnicama na čijoj je sredini biskupska grobnica u koju su 1997. godine iz Madrida preneseni posmrtni ostaci nadbiskupa Ivana Šarića(32).

Tokom radova na obnovi crkve, u periodu do 2002. godine, u ovoj kripti su vršeni obredi mise.

Kripta se nalazi ispod oltarskog prostora. Dužina kripte iznosi 10m, a njena širina je 8m. U srednjem dijelu se nalaze 4 stuba obložena kamenom prečnika 45cm.

Na sjevernom dijelu kripte se nalazi oltar, a u centralnom dijelu kameni sarkofag pravougaonog oblika, dimenzija 290cm x 150cm i visine 130cm, gdje počiva nadbiskup Ivan Šarić.

U južnom, zapadnom i istočnom zidu se nalazi 15 grobnih mjesta koja su predviđena za biskupe. Iz predprostora kripte, koji se nalazi ispod istočne sakristije, stepenicama je omogućem pristup prizemlju, odnosno istočnoj lađi crkve.

Na suprotnoj, zapadnoj strani suterena, nalaze se prostorije koje su izvorno bile zamišljene kao prostor gdje bi se odvijala nastava vjeronauke. Danas su ove prostorije namijenjene odgoju autistične djece.

Analizirajući fasade, treba reći da  se u kompoziciji ne samo fasada, već i volumena i detalja, prepoznaju uticaji Hansenovog „vizantizma“(33). Glavna ulazna fasada crkve je južna fasada. Ova fasada je obilježena pročeljem širine 10m i približne visine do sljemena 18m. Pročelje je završeno dvovodnim krovom na čijem se vrhu nalazi kameni križ. Drveni dvokrilni ulazni portal, koji se nalazi u osovini pročelja je dimenzija 220cm x 310cm, a završen je trostrukim kamenim lukom.

U polju kamenog luka uklesan je križ. Istureni ulazni dio završen je  istakom koji je sačinjen od kamena klesanca, na čijem se vrhu ponovo nalazi kameni križ.

Bočno od glavnog ulaznog portala, nalaze se dva pravougaona prozora približnih dimenzija 50cm x 150cm. Ovi prozorski otvori su zatvoreni nešto jednostavnijim oblicima vitraža. Na pročelju, a u osovini ulaznog portala, iznad se nalazi lučno završeni, visoki  prozor približnih dimenzija 90cm x 420cm. Po jedan istovjetan prozor se nalazi bočno od osovinskog prozora. Ovi prozorski otvori su zatvoreni vitražima.

Pročelje je završeno kamenim slijepim arkadama koje su simetrično postavljene ispod  dvovodnog krova. Na zapadnoj strani južne fasade nalazi se zvonik kvadratne osnove približnih  dimenzija 4,5m x 4,5m. Ukupna visina zvonika iznosi 31,31m. Zvonik je kamenim vijencima podijeljen na četiri vertikalna polja. U osovini prvog polja nalazi se lučno završeni prozor dimenzija 90cm x 280cm. U drugom polju iste visine, nalazi se istovjetan prozorski otvor, iznad kojeg se nalazi kružni otvor zatvoren križom prečnika 80cm. Manje, treće polje počinje istovjetnim, osovinski postavljenim prozorskim otvorom. U istoj osovini iznad se nalazi crkveni časovnik.

Četvrto, najmanje polje završeno je četverovodnim krovom na čijem se vrhu nalazi kameni križ. Na ovom polju se nalazi trifora približnih ukupnih dimenzija 320cm x 280cm. Sa suprotne, istočne strane nalazi se toranj  približnih tlocrtnih mjera 3,5m x 4m i približne visine od 14m. Toranj je završen četverovodnim krovom, a u osovini tornja se nalaze dva lučno završena prozora istih dimenzija kao na zvoniku.

Na sjevernoj fasadi se nalazi oltarska apsida završena polukalotom, a pokrivena radijalnim krovom. Na apsidi se nalazi 5 uskih, lučno završenih prozora, približnih dimenzija 90cm x 420cm. Ovi otvori su zatvoreni vitražima. Sa strana se nalaze niski tornjevi približne visine od 9m, do pod strehu. Ovi tornjevi su pravougaone osnove dimenzija 3,5m x 4,5m, a prema sjeveru su lučno završeni, i u njima su smještene stepenice kojima su sakristije prema gore povezane sa oratorijima, a prema dolje sa suterenskim prostorom. Na oba tornja nalaze se, kamenim lukom, završeni ulazi približnih dimenzija 100cm x 210cm. U osovini portala, iznad se nalaze visoki prozorski otvori približnih dimenzija 90cm x 380cm.

Zapadna bočna fasada je ukupne dužine 48,55m, a najviša tačka ove fasade se nalazi na njenoj južnoj strani. U središnjem dijelu crkve se nalazi zapadno pročelje široko 10m, koje  zatvara zapadni bočni oltar. Gornja zona zapadnog pročelja je istovjetna sa glavnim južnim pročeljem i obilježena je sa tri istovjetna lučno završena prozora dimenzija 90cm x 420cm.

Ovi otvori su zatvoreni vitražima. Donja zona ima tri podrumska prozora dimenzija 90cm x 60cm, koji  su postavljeni u osovinama  prozora gornje zone zapadnog pročelja. Bočni zapadni brod je približne visine 7m do pod strehu, a pokriven je jednovodnim krovom. U oba krila zapadnog broda, nalaze se po dva lučno završena prozorska otvora približnih dimenzija 90cm x 280cm, s tim da se iznad, a u osovinama ovih prozora, nalaze istovjetni prozori koji omogućuju prodor svjetlosti u glavni brod. Ovi prozorski otvori su također zatvoreni vitražima. Na sjevernoj strani zapadne fasade nalazi se sakristija koja u donjoj zoni ima dva pravougaona prozora približnih dimenzija 90cm x 180cm. Iznad njih se nalaze dva lučno završena prozora dimenzija 90cm x 320cm. Svi ovi prozorski otvori su zatvoreni vitražima. Do sakristije se nalazi sjeverni toranj, a iza sakristije se nalazi polukružni apsidalni istak. Svi prozori gornje zone zapadne fasade su zatvoreni vitražem.

Istočna bočna fasada je istovjetna zapadnoj, s tim da se na južnoj strani, umjesto visokog zvonika nalazi niži toranj ukupne visine 14m, a tlocrtnih mjera 3,5m x 4m.

Druga razlika, u odnosu na zapadnu fasadu, je u tome da prozorski otvori sakristije nisu zatvoreni vitražem.

U konstruktivnom smislu stubovi, svodovi i kupola su rađeni od armiranog betona. Tokom izgradnje, uspješno su primijenjeni i armiranobetonski serklaži koji se kombinuju sa kamenim zidovima. U pogledu materijala, crkva je izvana zidana bijelim tesanikom(34) iz hercegovačkog Dračeva, a iznutra opekom, na koju je nanesena podloga od maltera. Ukupna debljina vanjskih zidova crkve iznosi 60cm.

Ukupna debljina unutrašnjih zidova crkve iznosi 55cm, a nosivi dio centralnih stubova unutar crkve su dimenzija 85cm x 55cm. Debljina zidova zvonika u prizemlju iznosi 80cm, a pri vrhu zvonika 60cm. Zidovi tornja su kameni, a pri vrhu, u unutrašnjem dijelu su obrađeni tankim slojem armiranog betona.

Stepenište je kameno, izuzev stepeništa u zvoniku koje je drveno.

Pod crkve je izvorno izveden od teraco umjetnog kamena, a zamijenjen je prirodnim kamenom.

Bočni oltari u kracima križa, propovjedaonica, križionica i ograda, te grobnice u kripti su izrađeni od prirodnog kamena.

Vanjski portali, unutrašnja vrata, sakristijski namještaj, klupe, ispovijedaonice rađene su od  tvrde slavonske hrastovine. Table „križnog puta“ su rađene od terakote. Krovna konstrukcija je drvena, a krovovi su pokriveni kanalicom. Prozori su zatvoreni staklom ili vitražom.

Zidno slikarstvo crkve sv. Josipa na Marijin-dvoru

O oslikavanju crkve sv. Josipa i izradi vitraža podaci su vrlo oskudni. Dostupni podaci uglavnom se nalaze na samim vitražima i fresco slikarstvu. Na oslikavanju crkve sv. Josipa i izradi vitraža učestvovalo je nekoliko radionica i majstora u različitim vremenskim periodima: Ivan Marinković, Mariijan Ilić, Zdenko Grgić, Zlatko Latković i Atelje Stanišić.

Godine 1939. enterijer crkve sv. Josipa oslikao je Josip Podolski, o čemu svjedoči potpis umjetnika u kupoli crkve. U apsidalnom dijelu, umjetnik je oslikao slijepe arkade koje dekorativno raščlanjuju zid i stvaraju iluziju dubine prostora. Ovaj iluzionizam u oslikavanju arkada naglašen je monokromatskim tretmanom zidne površine. Arkade koje podržavaju kapiteli s akantusovim lišćem ukrašene su likovima anđela u molitvenom stavu.

U kaloti apside na svijetloplavoj osnovi oslikan je Duh Sveti prikazan kao bijela golubica u narandžastoj aureoli smještenoj u zrakasti sunčev kolut.

Donja zona kalote raščlanjena je lučnim završecima prozora, ukrašena razvijenim floralnim ornamentom akantusova lišća i voća.

Imitacija arhitekture ponovljena je i u ukrašavanju bačvastih svodova, glavnog i bočnih brodova crkve. Tu se naizmjenično javlja imitacija kasetirane tavanice, ponegdje razbijene kvadratičnim poljima s floralnim motivima (glavni brod), a ponegdje samostalnim floralnim motivom (bočni brodovi).

U kupoli crkve oslikane su četiri kompozicije sa prikazima (prema hronološkom redoslijedu i ikonografiji): Navještenja rođenja Bogorodičinog Joakimu, Krist Dobri pastir, Raspeća i Uzašašća Kristovog.

Josip Podolski (Judenburg, Austrija, 1901. – Zagreb, 1969), Navještaj rođenja Bogorodičina Joakimu, 1939, fresco,  Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Format kompozicije s prikazom Navještenja je trokut, jednakih stranica (450 x 450 cm) čiji je vrh zaključen lukom. Uzimajući u obzir smještaj centralnog motiva, Joakima i anđela, slika tretira krupni kadar sa krajolikom. Smještaj centralnog motiva i piramidalno postavljena kompozicija ostvarile su ravnotežu svih elemenata. Harmonija između elemenata kompozicije naglasila je čitljivost prostora. Ambijent u kome se odvija događaj Navještenja krševit je, s tek pokojim zakržljalim ostatkom vegetacije. Oštra horizontalna linija tla, koja u isto vrijeme spaja i razdvaja prednji i srednji plan kompozicije, teče od biljke u desnom donjem kutu do biljke u lijevom donjem kutu. Srednji plan kompozicije ispunjen je figurama sv. Joakima i anđela prikazanih u cjelosti. Zadnji plan kompozicije zanimljiv je s nekoliko aspekata. Na nesigurnoj liniji tla koja se sa lijeve strane stapa s oblacima, a sa desne oblo uvija, oslikana je građevina nalik na samostan. Umjetnik je izvor svjetlosti postavio u sredinu lijevoga djela slike, ali je ona poslužila samo kao pomoćno sredstvo u oblikovanju forme. Monohromatski tretman kompozicije, koji nepogrešivo slijedi dekoraciju cijele crkve, nije ugrozio harmoniju uspostavljenu među likovnim elementima. Iako je odsutstvo boje primjetno, ono u izvjesnom smislu nameće tumačenje sadržaja kompozicije. Sv. Joakim prikazan u osami sa svojim stadom kleči pred anđelom Gabrijelom. Štap koji s jedne strane drži sv. Joakim, a s druge anđeo Gabrijel poslužio je kao snažno sredstvo komunikacije i razumijevanja ova dva lika. Anđeo Gabrijel s neobičnom zrakastom aureolom, navješta sv. Joakimu da će mu žena roditi kćer od koje će poteći Mesija.

Mada je riječ o kompoziciji relativno velikih dimenzija, umjetnik je primijenio dosljedan likovni tretman bilo da se radi o oblikovanju krajolika, bilo da se radi o oblikovanju likova.

Josip Podolski (Judenburg, Austrija, 1901. – Zagreb, 1969), Krist Dobri pastir, 1939, fresco, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Figura Krista Dobroga pastira smještena je u trougaoni format, jednakih stranica (450 x 450 cm). Piramidalna kompozicija u čijoj je sredini oslikan lik Dobroga pastira uvjetuje simetričnost kompozicije. Međutim, na ovoj kompoziciji ona je doslovna do posljednjeg prikaza. Na primjer, lijevo od figure Dobroga pastira prikazana je ovca, a taj motiv je ponovljen i sa desne strane. Također, lijevo i desno od stada ovaca prikazano je drveće na strmoj liniji zemlje usmjerenoj ka centralnom liku. Ponavljanje motiva u simetričnom redoslijedu tvori ritmičnost kompozicije koja se smjenjuje od lijeve ka desnoj strani kompozicije. Ovoj potpunoj simetričnosti doprinosi i uravnotežen odnos vertikalnih i horizontalnih linija (na primjer, vertikalne koju tvori figura Krista i drveće, te horizontalnih linija tla i stada ovaca). Zahvaljujući ovakvom rasporedu motiva, prostor kompozicije je čitak. Ipak, ta čitljivost ograničena je na prostor oko Kristove figure u prednjem planu, dok su srednji i zadnji plan samo nagoviješteni linijom i motivima prikazanim u perspektivi. Svjetlost koja obasjava kompoziciju dolazi s lijeve strane, što uočavamo po jasnim, gustim sjenama. Ovakav efekat proizilazi i iz monohromatskog tretmana kompozicije koja je oblikovana smeđom i sivom bojom.

Josip Podolski (Judenburg, Austrija, 1901. – Zagreb, 1969), Raspeće, 1939, fresco, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Prateći slobodni prostor kupole, kompozicija s temom Raspeća postavljena je u format trougaone osnove (450 x 450 cm), čiji je vrh završen lukom. Kompozicija tretira široki kadar sa vedutom grada. Postavljajući figuru razapetog Krista u sredinu, umjetnik osigurava simetričnost kompozicije. Ipak, u oblikovanju kompozicije umjetnik je koristio dvije različite pozicije percepcije što je uvjetovalo nejasne prostorne odnose. Jedna pozicija percepcije upotrijebljena je kako bi se prikazala veduta grada –  modernog grada, a druga kako bi se oslikao križ s Kristovim tijelom.

Na kompoziciji vlada potpuno odsustvo svjetlosti koje je podržano motivom pomračenja sunca u desnom dijelu kompozicije o čemu svjedoči tekst Evanđelja po Luki: I pomrča sunce i zavjes crkveni razdrije se na pola (Luka, glava 23, stih 45). Na križu koji više lebdi jer mu ne vidimo oslonac, prikazano je mrtvo tijelo Kristovo. Poštujući predaju umjetnik je na stranici križa iznad njegove glave oslikao pločicu s natpisom INRI (lat. Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum)(35).

Josip Podolski (Judenburg, Austrija, 1901. – Zagreb, 1969), Uzašašće Kristovo, 1939, fresco, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ; potpis umjetnika nalazi se u donjem lijevom uglu: J.Podolski/1939.

Format kompozicije s prikazom Uzašašća Kristovog kao i na prethodnim kompozicijama je trougaone osnove (450 x 450 cm), čiji je vrh zaključen lukom. Monumentalne figure Krista i anđela koji svedoče događaju Uzašašća zauzimaju krupni kadar kompozicije cijelom visinom. Oslikavajući figuru Krista u sredini i figure anđela sa strane umjetnik je izgradio simetričnu kompoziciju, na kojoj je postignuta harmonija između elemenata i cjeline. Prostor je, neobično, saglediv odtraga prema posmatraču zahvaljujući svjetlosti koja se pojavljuje iza Krista. Blještava svjetlost koja isijava iza križa prožima se s formom i okuplja u zajedničke mase svjetlosti i sjene. Krist u mandorli jarke svjetlosti prikazan je na postamentu, u trenutku uzašašća na nebo. Ovom događaju prisustvuju dva anđela, koja sjede na oblacima, lijevo i desno od postamenta. Jedan od njih (sa lijeve strane) pod djelovanjem božanske svjetlosti zaklajnja lice, a drugi (desno) uzdiže ruku prema Kristu. Krist se oslobađa tkanine kojom je bio pokriven nakon skidanja s križa, koja u vihoru razotkriva tijelo, zrelog rješenja anatomije. 

U donjem lijevom uglu nalazi se potpis umjetnika: J.Podolski/1939.

 

Prvobitne prozorske vitraže, prema sugestijama nadbiskupa I.Šarića, izradio je zagrebački umjetnik Ivan Marinković. Vitraži su dopremljeni u crkvu 12. 08. 1939. godine(36).

Ispod donje zone kalote, a iznad oslikane arkade smješteno je pet apsidalnih vitraža. U sredini se nalazi lik sv. Josipa, titulara crkve. Sa lijeve strane od sv. Josipa smješteni su likovi sv. Pavla i sv. Petra, a desno likovi sv. Andrije i sv. Jakova Mlađeg. Smještaj likova svetitelja ikonografski je osmišljen.

Ovu tvrdnju potkrepljuje i činjenica da se lik sv. Pavla nalazi na suprotnoj strani od lika sv. Andrije, njegovog brata.

Ivan Marinković, Sv. Jakov Ml., 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 417 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Vitraž s likom sv. Jakova Mlađeg smješten je u vertikalno postavljeni arhitektonski okvir, pravougaone osnove, lučno zaključen. Unutar vitražne kompozicije formirana su još tri okvira. Prvi se sastoji od pravilno raspoređenih jednakih ornamenata. Druga dva okvira koja podržavaju kapiteli ukrašeni akantusovim lišćem petolisnog su i trolisnog luka.

Ovakvim rasporednom različitih arhitektonskih okvira postignuta je trodimenzionalnost kompozicije, rjeđe zastupljena u vitražima.

Lik svetitelja prikazan je u blagoj kontrapostnoj liniji. Sv. Jakov Mlađi odjeven je u haljine bogatih nabora koje naglašavaju liniju njegova tijela. Finoća oblikovanja svečeva muževnoga lika (naročito  kose i brade) ukazuje na portretski tretman.

Ravnoteža kompozicije postignuta je simetričnim rasporedom ornamenata u odnosu na sv. Jakova Ml. Iznad svečeve glave, a ispod trolisnog okvira nalazi se bijeli križ na braon osnovi. U pozadini križišta prikazan je zrakasti sunčev kolut, a na križištu Kristov monogram IHS.

Svetitelj, koji je bio prvi jeruzalemski biskup, u desnoj ruci drži suknarski štap, simbol njegova mučeništva kojim mu je odrubljena glava.

U dnu kompozicije nalazi se natpis: SV. JAKOV ML.

U zasebnom, ornamentiranom pravougaonom polju podno nogu svetačkih nalaze se podaci o darovatelju, odnosno obnovitelju vitraža: DAROVAO/ŽUPNIK/LUKA BRKOVIĆ.

Ivan Marinković, Sv. Pavao Apostol, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija s likom sv. Pavla smještena je u vertikalno postavljen pravougaonik, lučno zaključen.

Simetričnost kompozicije tvori linija koja se neprimjetno spušta od srednjeg lista trolisnog arhitektonskog okvira, preko monograma s Kristovim imenom do svečeva tijela koje je blago pomjereno ka desnoj strani. Smjeliji i naglašeniji tretman postignut je u oblikovanju svečeve figure koja dominira kadrom.

Monumentalna figura sv. Pavla smještena je u prostorno čitak ambijent. Pozadina iza lika sv. Pavla ornamentirana je ukrasima floralnoga porijekla. Rasporedom svijetlih i tamnih ploha s cvjetnim ukrasima postignuta je ritmičnost koja odgovara dinamici tijela sv. Pavla s visoko uzdignutom desnicom.

Tople boje blagih kontrasta (žuta, narandžasta, crvena) koje grade kompoziciju ublažavaju napetost.

Svetitelj pod rukom drži knjigu, a u ruci dugi mač kojim mu je odrubljena glava.

U dnu kompozicije nalazi se natpis: SV. PAVAO.

U zasebnom, ornamentiranom pravougaonom polju podno nogu svetačkih nalaze se podaci o obnovitelju vitraža: DAROVALI OBNOVU/LJILJA I MARTIN/RAGUŽ/ADVOKATI/DAR ŽUPE PRESV.SRCA ISUSOVA U SARAJEVU.

Ivan Marinković, Sv. Josip, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 417 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

U sredini oltarne apside postavljen je vitraž s likom sv. Josipa, titulara crkve iznad Kraljevstva Nebeskoga. Ornamentalni floralni okvir formiran unutar kompozicije raskošniji je u odnosu na ostale vitraže, što ukazuje da je ovoj kompoziciji posvćena posebna pažnja. U prednjem planu kompozicije smještena je figura sv. Josipa koji u naručju drži Dijete Isusa. Međutim, sv. Josip i Dijete Isus imaju spušten pogled, što onemogućava potpunu komunikaciju s posmatračem. Harmoničnost kompozicije postignuta je osmišljenim kontrastom ritmično razvijenih ornamenata i figure sv. Josipa. Ritmičnošću ornamenata stvorena je nenaglašena dinamika koju potiskuje mirnoća uvjetovana prisustvom djeteta na kompoziciji. U ikonografskom smislu riječ je o kompoziciji složene simbolike. Naime, sv. Josip u lijevoj ruci drži procvjetali štap kao podsjećanje na zaruke Djevice Marije(37). Sa druge strane, prisustvo Djevice Marije na ovoj kompoziciji ostvareno je kroz ukrašavanje pozadine svijetlim i tamnim trakama s motivima ljiljana, jednim od Bogorodičinih atributa.

U dnu kompozicije nalazi se natpis: SV. JOSIP.

U zasebnom, ornamentiranom pravougaonom polju u dnu kompozicije nalaze se podaci o obnovitelju vitraža: DAROVAO OBNOVU/KARDINAL/VINKO PULJIĆ.

Zlatko Latković (izveo Marijan Ilić), Sv. Andrija, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 588 x 427,5 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Figura sv. Andrije smještena je između vitraža s likovima sv. Josipa i sv. Jakova Ml., na desnoj strani. Okvir kompozicije formiran je od zatvorenih listova akantusa. Ispod skromnije ukrašenog trolisnog luka nalazi se lik sv. Andrije. Svečevo tijelo, prikazano u cjelosti pomjereno je ka desnoj strani, a pojedini dijelovi tijela izlaze van ornamentiranog okvira (na primjer,  svečeva ispružena desna šaka ili vrh križa na lijevoj strani). Ovi detalji ukazuju na neznatnu asimetričnost kompozicije koja ne narušava njezinu ravnotežu. Povezivanje prednjeg i zadnjeg plana ostvareno je kroz djelovanje skladnog kontrasta među komplementarnim bojama. Zelena i ružičasta polja s cvjetnim motivima formirala su prostor u zadnjem planu kompozicije. Sa druge strane, raskošne haljine koje prekrivaju polunago svečevo tijelo (izvrsno rješene anatomije) dominiraju prednjim planom.  Svetitelj je „prigrlio“ simbol svoga mučeništva – križ u obliku slova X na kojem je razapet.

U dnu kompozicije nalazi se natpis: SV. ANDRIJA.

U zasebnom, ornamentiranom pravougaonom polju u dnu kompozicije nalaze se podaci o obnovitelju vitraža: DAROVALA OBNOVU/ANĐELA I MILENKO/BRKIĆ.

Zlatko Latković (izveo Marijan Ilić), Sv. Petar, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 588 x 427,5 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Lijevo od figure sv. Josipa smještena je figura sv. Petra. Kao i na prethodnim kompozicijama, lik svetitelja smješten je ispod ukrašenog peterolisnog i trolisnog luka. Vertikalna linija koja dijeli kompoziciju na dva jednaka dijela polazi od vrha trolisnoga luka, preko monograma s Kristovim imenom iznad glave sv. Petra do njegovih nogu. Ovu vertikalnu liniju prekida dijagonala koju tvore svečeve ruke, a koja se spušta od visoko podignute lijeve ruke ka desnoj s ključem. Nabrani prevoji plašta naglašavaju masivnost tijela sv. Petra. Pored toga, plašt je izveden žutom bojom, bojom koja se vezuje za lik ovoga svetitelja i ukazuje na objavljenu istinu. Pod desnom rukom sv. Petar drži knjigu, a u ruci ključeve kraljevstva nebeskoga koje mu je prema Evanđelju po Mateju predao Isus.

U dnu kompozicije nalazi se natpis: SV. PETAR.

U zasebnom, ornamentiranom pravougaonom polju podno nogu svetačkih nalaze se podaci o obnovitelju vitraža: DAROVAO OBNOVU/PREDSJEDNIK HNK NAPREDAK/FRANJO TOPIĆ.

 

U eksploziji koja se desila u blizini crkve 1945. godine(38), nastradala je većina vitraža na zapadnom zidu. Kasnijim intervencijama vitraži su restaurirani, zamijenjeni novima ili premješteni (na primjer vitraži s likovima sv. Petra i sv. Andrije s zapadnog zida sada se nalaze u apsidi)(39). U dostupnoj dokumentaciji(40) podaci o restauraciji objekta odnose se na obnovu iz 2002. godine kada je izvršena „cjelovita sanacija i obnova enterijera crkve“. Atelje Stanišić iz Sombora restaurirao je 2002. godine oštećene vitraže poštujući njihov autentičan izgled(41).

Ivan Marinković, Bl. Leopold Mandić, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Lik Blaženoga Leopolda Mandića i mladića koji kleči pred njim (po habitu koji nosi možda cistercit) smješteni su u vertikalno postavljeni pravougaonik, lučno zaključen. Pozadina izvedena u žutoj boji onemogućava sagledavanje prostora, te on ostaje posve nečitak. Kompozicijom dominira bijela boja koja vješto razbija djelovanje tamnosmeđe boje habita Bl. Leopolda Mandića. Kao sredstvo komunikacije među likovima poslužile su ruke. Ruke mladića skupljene u molitvenom stavu nasuprot raširenim rukama Bl. Leopolda Mandića djeluju na principu punoga i praznoga te ostvaruju nenametljivu ritmičnost. Sa desne strane nalazi se vertikalno ispisani natpis: BL. LEOPOLD MANDIĆ. Ispod likova nalazi se podatak o obnovitelju vitraža: DAROVAO OBNOVU KREŠIMIR ZUBAK.

Ivan Marinković, Sv. Ćiril i Metod, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

U vertikalnoj kompoziciji pravougaone osnove, lučno zaključene, bez ornamentiranog ukrasa izvedeni su likovi braće, sv. Ćirila i Metoda. Figure braće u krupnom kadru stapaju se u zbijenu cjelinu, što se posebno može uočiti u oblikovanju svetačkih aureola. Također, jednolična, žuta, dvodimenzionalna pozadina u kojoj likovi sv. Ćirila i Metoda lebde, bez jasnoga oslonca naglašava bezvremenost postignutu djelovanjem svjetlosti. Braća u rukama drže otvorenu knjigu s prvim i posljednjim slovom grčkoga alfabeta –α i ω ?(42). Znalački ostvaren kontrast komplementarnih boja (na primjer, plava osnova odjeće preko koje padaju tkanine crvene i zelene boje) doprinosi suzdržanoj ljepoti kompozicije. Međutim, ono što zbunjuje su noge sv. Ćirila izvedene u plavoj boji. Sa desne strane nalazi se vertikalno ispisani natpis SV. ĆIRIL I METOD, a ispod podatak o darovatelju: DAROVALA OBITELJ REBIĆ.

 

Iznad oltara Srca Isusova smještena su tri vitraža novije datacije. Između likova sv. Tome Apostola i sv. Ivana Apostola nalazi se kompozicija Srca Isusova.

Zdenko Grgić, Srce Isusovo, 1999, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija Srca Isusova smještena je u pravougaoni vertikalni okvir, lučno zaključen. Tijelo Isusa sužava se prema nogama. U oblikovanju forme koja izrasta iz dvodimenzionalne pozadine prevladava naglašeni linearizam. Linije jednoličnim prijelazima streme ka dnu kompozicije.  Ikonografski tip Isusa koji u rukama drži svoje srce u plamenu upućuje na pojmove ljubavi i žrtve. U natpisima koji su ovalno raspoređeni oko Isusovih nogu nalaze se podaci o darovateljima vitraža: DAR SESTARA (lijeva strana), SRCE ISUSOVO (desno), MILOSRDNICA INTERMARCHTAL. Iznad natpisa Srce Isusovo nalazi se još jedan, manji: DAROVALI OBNOVU/LJERKA I PAULA/BARIŠIĆ.

Zdenko Grgić, Sv. Toma apostol, 1999, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Lijevo od kompozicije Srca Isusova nalazi se vitraž s likom sv. Tome Apostola ili „nevjernog Tome“. Pozadina vitraža oblikovana je pomoću nepravilnih staklenih polja različitih boja. Tijelo sv. Tome lebdi u dvodimenzionalnom okviru, nejasnih prostornih odnosa. Primjetan je izrazit grubi, kubistički tretman u oblikovanju crta svetačkog lica i odjeće. Kompozicija izvedena zlatnom, plavom i tirkiznom bojom koloristički je  harmonična. Zlatkasta linija što je tvore aureola, poprsje i tlo utapa se u nepreglednim nanosima plave, bijele i tirkizne boje.

Lijevo i desno, pri dnu vitraža nalaze se natpisi: DAROVALI OBNOVU (lijevo), SV. TOMA APOSTOL (desno). Treći natpis ispisan je u dnu kompozcije: TEODOR I JAN MATIĆ/1999. GOD.

Zdenko Grgić, Sv. Ivan apostol, 1999, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Vitraž s likom sv. Ivana Apostola pravougaone je osnove, vertikalno postavljen, zaključen lučno. Figura sv. Ivana Apostola, neočekivano prikazana u stavu orans, ispunjava kadar cijelom visinom.

Figura sv. Ivana Apostola, odjevena u purpurnu mantiju, sjedinjuje se s ljubičastom pozadinom koja je prekinuta svečevom haljinom zlatne boje.

Neouobičajena i nejasna ikonografija uz odsustvo svečevih atributa. Grubi linearizam kojim je oblikovano lice naglašava asketizam svetačkoga lika.

Lijevo i desno od svečevih nogu nalaze se vertikalno ispisani natpisi: DAROVAO OBNOVU (lijevo), SV. IVAN APOSTOL (desno). Pri dnu kompozicije nalazi se natpis o obnovitelju vitraža: RADOSLAV TUKA.

Ivan Marinković, Sv. Antun Padovanski (u lokalnom govoru sv. Anto), 1999, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Lik sv. Ante s djetetom prikazan je u vertikalno postavljenom pravougaoniku, lučno zaključenom. Iako dvodimenzionalan, prostor je čitak zahvaljujući nogama sv. Ante i djeteta prikazanim u perspektivi.

U oblikovanju kompozicije primjetno je miješanje vizantizma i modernizma. Vizantizam je posebno prepoznatljiv u tretmanu naglašenih očiju i izduženoga nosa svetitelja. Sa druge strane, modernizam je prisutan u linearistički oblikovanoj odjeći sv. Ante i djeteta.

Sv. Anto prikazan je s djetetom što ukazuje na to da mu je u franjevačkom redu povjeren odgoj djece. Skladan kontrast među bojama koje grade kompoziciju postignut je između braon boje franjevačkoga habita i bijele dječje haljine.

Kompozicija sadrži dva natpisa. Prvi se nalazi lijevo od svetačkog lika: SV. ANTO, a drugi o obnovitelju vitraža u dnu kompozicije: DAROVALA OBITELJ SUNARIĆ.

Ivan Marinković, Sv. Ana, 1999, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija s likovima sv. Ane i Bogorodice smještena je u vertikalno postavljeni pravougaonik, lučno zaključen. Prednji plan kadra ispunjavaju likovi sv. Ane i Bogorodice. Figure su prikazane u profilu, prostorno odvojene tankom žutom linijom između njih. Na kompoziciji se zapaža romanička plošnost pogotovo u obradi aureola majke i kćerke. U lijevoj ruci sv. Ana drži svitak, a desnu prislanja na rame mlade Bogorodice. Svitak upućuje na to da je riječ o poučavanju Bogorodice u čitanju. Posebna prisnost ostvarena je neverbalnom komunikacijom i kontaktom očima.

Na kompoziciji se nalaze dva natpisa. Prvi je smješten lijevo: SV ANA, a drugi u dnu kompozicije: DAROVALA I OBNOVILA ANA VUČIĆ.        

 

Na istočnom zidu smješteno je sedam vitraža.

Ivan Marinković, Sv. Terezija od Djeteta Isusa, 1939, obnovljen 1999, restauriran 2002, vitraž, oko 304 x 270 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Vitraž s likom sv. Terezije smješten je u vertikalni pravougaoni format, lučno zaključen. Figura sv. Terezije prikazana u cjelosti ispunjava prednji plan kompozicije. Simetrija kompozicije ostvarena je kroz oblikovanje figure u odnosu na druge predmete (na primjer, središnji list gotičkoga luka ili  križ s Kristovim monogramom kao polazna tačka simetrije). Sv. Terezija prikazana je u trodimenzionalnom gotičkom petolisnom okviru u habitu karmelićanskog reda (smeđa haljina i bijeli plašt). Prostor iza sv. Terezije, do njenih ramena ornamentiran je floralnim motivima. Međutim, pozadina iza glave je bez ukrasa kako bi se naglasio lik svetiteljice. Sv. Terezija, pogleda usmjerenog ka gore u rukama drži raspelo i buket ruža. Sa lijeve strane iz haljina viri joj krunica.

Na vitražu se nalaze četiri natpisa. Prvi se odnosi na identitet prikazanog svetačkog lika, ispisan u horizontalnoj traci, u donjem dijelu kompozicije: SV. TEREZIJA od DJETETA ISUSA. U zasebnom pravougaonom polju ispod  ispisan je podatak o darovateljima vitraža:  DAROVALI OBNOVU/TEODOR I IAN MATIĆ/1999. GOD. Lijevo i desno od ovoga polja nalaze se natpisi koji upućuju na radionicu u kojoj je vitraž izrađen (desna strana):  STAKLOSLIKARIJA/I. MARINKOVIĆ/ZAGREB,  odnosno atelje koji je restaurirao vitraž (lijeva strana): RESTAURACIJU/IZVRŠIO/ATELJE STANIŠIĆ/SOMBOR/2001.

Ivan Marinković, Sv. Alojzije, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 304 x 270 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Unutar vertikalno postavljenog pravougaonika koji prati arhitekturu zida, smještena je kompozicija s likom sv. Alojzija. Lik svetitelja prikazan je ispod petolisnog luka oslonjenog na kapitele ukrašene akantusovim lišćem. Statičnost svečeve figure naglašena jednoobraznim linijama odjeće i simetrijom unutar prostora koja se spušta od križa s natpisom IHS do ornamenata u dnu daju kompoziciji mirnoću.  Sv.  Alojzije prikazan je kao isusovački klerik koji u desnoj ruci drži granu rascvjetalih ljiljana – simbol djevičanske čistoće,  a u lijevoj raspelo. Poseban tretman u oblikovanju posvećen je rukama (lijepi, izduženi prsti), te glavi oborenog pogleda koja naglašava prisustvo misticizma.

 

Iznad Gospinog oltara smještena su tri vitraža s likovima Bogorodice, sv. Jakova Starijeg (lijevo od lika Bogorodice) i sv. Filipa (desno od lika Bogorodice).

Ivan Marinković, Sv. Jakov Stariji, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 585,5 x 437,6 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Lik sv. Jakova smješten je u ornamentirani lučni okvir složene petolisne osnove ispod koje je formiran drugi trolisni luk. Trolisni luk počiva na kapitelima ukrašenim akantusom, dok su listovi ukrašeni cvijećem i školjkama. Figura sv. Jakova St. u izraženijem kontrapostnom stavu, zauzima prednji plan kompozicije. Blagu asimetriju kompozicije tvori svečeva lijeva ruka u snažnom proboju okvira koju prati zategnuti nabor draperije, te glava sa plošnom romaničkom aureolom pomjerena ka lijevoj strani kompozicije. Trodimenzionalnost prostora saglediva je zahvaljujući svečevim nogama od kojih je lijeva pomjerena unatrag i odignuta od tla (što kompoziciji daje karakter trenutnosti). Lik Sv. Jakova St., zaštitnika Španjolske i svetišta Santiago (ime svetitelja na španjolskom) oblikovan je po italijanskom uzoru sa hodočasničkim štapom koji ukazuje na njegovu zaslugu u širenju kršćanstva na Pirinejskom poluotoku.

U dnu kompozicije nalazi se natpis SV. JAKOV ST., a ispod njega u ornamentiranom okviru podaci o darovateljima: DAROVALI OBNOVU/MIRJANA I JOSIP/VRBOŠIĆ/VELEPOSLANIK HRVATSKE U BH///DAROVALI/PASKO I MILEVA/KOLIĆ.

Ivan Marinković, Sv. Filip, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 587,5 x 427,8 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija s likom sv. Filipa smještena je u vertikalno postavljeni pravougaonik, lučno zaključen. Vrh kompozicije zaključen je s dva luka: petolisnim i bogato ukrašenim trolisnim ispod njega. Monumentalna svetačka figura ispunjava kadar cijelom visinom, ukazujući na izvanredno rješenu anatomiju. Pozadina je, do ramena svetitelja, naizmjenično dekorisana bijelim i smeđim cvjetovima. U realizaciji svetačkoga lika umjetnik je strogo pratio ikonografiju koja se uz njega veže. Naime, sv. Filip prikazan je kako oslanjajući se o križ latinskoga oblika, pod nogama gazi zmaja, ovlaš, bez napora(43).

U dnu kompozicije nalaze se dva natpisa. Na prvom je ispisano svečevo ime: SV. FILIP, a na drugom imena darovatelja: DAROVALI OBNOVU/GORDANA I ANTE/DARVIN LISICA.

Ivan Marinković, Bogorodica, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 586 x 437,6 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Na vertikalno postavljenoj kompoziciji, lučno zaključenoj, prikazan je lik Bogorodice. Gusta, isprepletena mreža floralnih motiva tvori okvir kompozicije. Ispod šiljatog luka koga sa strana obavijaju raskošni listovi akantusa izveden je lik Djevice Marije. Skladnost kompozicije ostvarena je simetričnom raspodjelom dominantnog (Bogorodica) i sporednih motiva (floralni ukrasi, monogram, srce, kruna kojima se naglašava simetričnost). Prostor je izdjeljen na čitke i nečitke plohe. Naime, figura Bogorodice izranja iz snopa blistave svjetlosti onemogućavajući nam da sagledamo prostor iza, ali se ipak sigurno oslanja na tlo pod nogama. Prisustvo simbola tvori ikonografski složenu kompoziciju, a njihovo tumačenje ukazuje da je riječ o Bogorodici Immaculati(44). Prateći liniju simetrije koja polazi od vrha prema dnu kompozicije, nalazimo sljedeće motive: Marijin monogram između slova A i R (AMR)(45). Ispod ovoga natpisa nalazi se srce(46) s plamenom probodeno strijelom. Djevica Marija okrunjena je krunom i sa dvanaest zvjezdica. Pod nogama gazi edensku zmiju koja u čeljustima drži jabuku. U horizontalnom okviru u dnu kompozicije ispisan je sljedeći natpis: KRALJICE BEZ GRIJEHA/ISTOČNOGA ZAČETA MOLI ZA NAS. U samostalnom, bogato ornamentiranom polju nalazi se podatak o obnovi vitraža: DAROVALA OBNOVU/STANA/CVITANOVIĆ.

Ivan Marinković, Bl. Nikola Tavilić, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 304 x 258 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Figura bl. Nikole Tavilića postavljena je u vertikalni format pravougaone osnove. Okvir kompozicije sastoji se od skromnije ukrašenog petolisnog luka. Lik bl. Nikole Tavilića, koji ispunjava prednji plan kompozicije, prikazan je u franjevačkom habitu, s križem u lijevoj ruci i lovorovim listom u desnoj. Bl. Nikola Tavelić u ekstazi grli križ dok mu noge zahvata plamen. U horizontalnom natpisu u dnu kompozicije ispisano je ime blaženoga: BL. NIKOLA TAVILIĆ, a u samostalnom ukrašenom polju imena darovatelja: DAROVALI OBNOVU/ŽEGER – VIDOVIĆ.

Ivan Marinković, Sv. Šimun, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 303,8 x 275,9 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

U vertikalno postavljenoj kompoziciji, pravougaone osnove, lučno zaključenoj, smješten je lik sv. Šimuna. Lik svetitelja nalazi se ispod petolisnoga luka, skromnije dekoracije, a figura u blagom kontrapostnom stavu zauzima prednji plan kompozicije.

Ravnoteža je ostvarena skladnim odnosom lijeve i desne strane kompozicije koja je podijeljena vertikalnom linijom od vrha s križem u plamenu, preko svečeva tijela do dna.

Prostor iza lika sv. Šimuna dekorisan je floralnim motivima u zelenim i bijelim vertikalnim trakama. Nasuprot pozadini, lik svetitelja odjeven je u žuto-narandžastu draperiju koja se skladnim naborima spušta preko njegova tijela. Sv. Šimun, licem je okrenut prema knjizi koju drži u desnoj ruci. U lijevoj, pak svetitelj drži pilu kojom ga je perzijski kralj prepilio. U dnu kompozicije nalazi se horizontalno ispisan natpis: SV. ŠIMUN, a ispod u ornamentiranom polju ime darovatelja: DAROVAO/MIJAT TUKA.

 

Iznad sjeverne sakristije nalaze se dva vitraža s likovima sv. Andrije (lijevo) i sv. Petra (desno).

Zlatko Latković, Sv. Andrija, 1986, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija s likom sv. Andrije smještena je u format pravougaone osnove, vertikalno postavljen, zaključen lučno. Figura svetitelja cijelom visinom ispunjava prednji plan kompozicije. Simetriju kompozicije kojom dominira figura sv. Andrije možemo pratiti od križa u gornjem dijelu kompozicije, preko tijela oslonjenog na križ, do dna kompozicije. Igrom kontrasta staklenih polja komplementarnih boja (plavoljubičaste i narandžaste) formiran je prostor kompozicije. Isprekinuto djelovanje komplementarnih boja tvori nejasan i nečitak prostor u kome se teško sagledavaju odnosi između figure svetitelja i prostora (ambijenta u kome se ona nalazi). Također, skladan kontrast komplementarnih boja ostvaren je u oblikovanju svečeve draperije (različite nijanse zelene boje) i podišta (crvena). Svetac se blago oslanja na križ u obliku slova X, simbol njegova mučeništva. Na kompoziciji se nalaze četiri natpisa. Prvi, horizontalno ispisani natpis nalazi se ispod svečevih nogu: SV. ANDRIJA. Drugi, u samostalnom polju skromne dekoracije, ispod kompozicije: DAROVALI OBNOVU/MILICA I MATE/GRBAVAC. Lijevo od ovoga natpisa nalazi se natpis koji svjedoči o autoru vitraža: AUTOR:/ZLATKO/LATKOVIĆ/ZAGREB/1986. Desni natpis sadrži podatak o majstoru koji je vitraž realizirao: IZVEO/MARIJAN/ILIĆ/ZAGREB/1986.                  

Zlatko Latković, Sv. Petar,  1986, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija s likom sv. Petra smještena je u vertikalno postavljeni pravougaonik, lučno zaključen.

Vertikalna linija koja počinje od križa iznad svetačke glave u gornjem dijelu, kompoziciju dijeli na dva jednaka dijela tvoreći potpunu simetriju.

Figura sv. Petra prikazana u cjelosti dominira prostorom sačinjenim od vitražnih polja različite veličine i boje. Time je prostor iza svetačkog lika razbijen i onemogućeno je njegovo iščitavanje.

Slijedeći predaju prema kojoj je Isus Petru povjerio ključeve carstva nebeskoga, ovaj se svetitelj obično prikazuje s zlatnim i željeznim ključevima. Zlatni su ključevi simbol carstva nebeskoga, a željezni pakla. Ispod svetačkih nogu nalazi se horizontalno ispisan natpis: SV. PETAR, a ispod njega natpis s podacima obnovitelja vitraža koji su nedostupni.

 

Na zidu iza orgulja, iznad ulaza u crkvu na južnoj strani nalaze se tri vitraža s prikazima sv. Obitelji (sredina), sv. Bartolomeja (lijevo) i sv. Mateja (desno).

Ivan Marinković, Sv. Bartolomej, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 585,5 x 441,7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Vitraž s likom sv. Bartolomeja smješten je u vertikalno postavljeni arhitektonski okvir pravougaone osnove, zaključen lučno. Na kompoziciji su izvedena dva luka – petolisni i ispod njega trolisni  – kao imitacija arhitektonskih lukova. Figura sv. Bartolomeja koja ispunjava prednji plan kompozicije cijelom svojom visinom u blagom kontrapostnom stavu pomjerena je ka desnoj strani čime je ostvarena nenaglašena asimetričnost kompozicije. Prateći kretnju tijela, pogled sv. Bartolomeja okrenut je prema desnoj strani onemogućavajući komunikaciju s posmatračem. Iznad precizno oblikovanog svečevog lica (na primjer, kosa i brada) nalazi se križ u plamenu s Kristovim monogramom IHS. U lijevoj ruci, sv. Bartolomej drži veliki nož kojim su mu prema predaji pogani odrali kožu. Među raskošnim haljinama pojavljuje se na ovoj kompoziciji i odrana koža s svetiteljevim likom koja pada preko njegovih ruku. Kako se kompozicija nalazi iza orgulja, podaci o darovateljima vitraža su nedostupni.

Ivan Marinković, Sv. Obitelj, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 440,5 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija s prikazom sv. Obitelji smještena je u vertikalno postavljeni pravougaonik, lučno zaključen. Figure sv. Obitelji smještene unutar okvira koga tvore gusto isprepleteni listovi akantusa,  ispunjavaju prednji plan kompozicije cijelom visinom. Vertikalna linija koja polazi od vrha šiljatog luka, preko vrha trokuta naglašena je snopom sunčeve svjetlosti koja se spušta ka dnu kompozicije do Djeteta Isusa. Iako sv. Obitelj „izranja“ iz snopa sunčeve svjetlosti, prostornu čitljivost omogućava jasna linija tla izvedena naizmjeničnim rasporedom bordo i crvenih vitražnih polja. Pretežno topla gama koja je korištena u oblikovanju kompozicije ostvaruje nenametljivu mirnoću i duhovnost.

Ispod šiljatog luka u vrhu kompozicije prikazana je bijela golubica koja izlazi iz trokuta. Golub simbolizira Duh Sveti, a trokut Trojstvo. Bogorodica je prikazana ruku sklopljenih na grudima, gledajući Djete Isusa, predviđajući njegovu sudbinu. Sv. Josip prikazan je sa štapom u ruci, a Isus u molitvenom stavu orans.

Paralelno, pri dnu kompozicije nalaze se dva horizontalno ispisana natpisa. Prvi: SV. OBITELJ i drugi u ukrašenom samosatlnom pravougaoniku: DAROVAO/OPAT DR. SVETOZAR RITIG/IZ ZAGREBA.

Ivan Marinković, Sv. Matej, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 586,5 x 442 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija s likom sv. Mateja smještena je u vertikalno postavljeni pravougaonik, zaključen lučno. Monumentalna figura sv. Mateja prikazana je u cjelosti tako da dominira prednjim planom kompozicije. Ravnoteža je postignuta skladnim odnosom sporednih elemenata (okvira, ukrasa, Kristovog monograma) i svečeva tijela. Svetitelj, čije lice ima portretski tretman, prikazan je u zreloj dobi. U rukama naglašene muskulature, svetitelj drži knjigu kao podsjećanje da je jedan od pisaca Evanđelja. Sa druge strane, pod nogama gazi vreću zlatnika što ukazuje na to da je prije nego što je postao  jedan od Kristovih učenika bio carinik- poreznik. Kako je i ova kompozicija smještena iza orgulja podaci o darovatelju vitraža su nedostupni.

 

Na zidu iznad istočne sakristije nalaze se dva vitraža sa prizorima sv. Obitelj pri radu i Smrt sv. Josipa.

Ivan Marinković, Sv. Obitelj pri radu, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Vitraž s prikazom sv. Obitelji smješten je u format pravougaone osnove, vertikalno postavljen, lučno zaključen. Iako arhitektura zida uvjetuje format vitraža, unutar kompozicije formiran je trolisni luk ispod kojeg se nalazi prikaz sv. Obitelji. Izuzetno umjeće majstora vitraža uočljivo je s dva aspekta. Majstor vješto oblikuje kadar kompozicije koji obuhvata i krajolik. Sa druge strane, kadar kompozicije, u prvom planu „reže“ tijela Bogorodice (lijevo) i Djeteta Isusa (desno), te figuru sv. Josipa koja je prikazana do visine pojasa. Simetrija kompozicije ostvarena je uz pomoć vertikalne linije koja se spušta od vrha sredine trolisnoga luka (cvijeta), preko prostora između Bogorodičinih i Isusovih ruku, te završava na cvijetu u dnu kompozicije. Jasni prostorni odnosi između prednjeg, srednjeg i zadnjeg plana kompozicije ostvaruju prostornu čitljivost i jedinstvo. Prednji plan počinje prikazom oklagije (donji desni ugao) i cvijeća (sredina i donji lijevi ugao), oslanjajući se linijom tla na srednji plan s figurama sv. Obitelji pri radu. U središtu je prikazan sv. Josip kako obrađuje drvo, a Dijete Isus mu u tome pomaže. Bogorodica sjedi okrenuta ka Djetetu, a u rukama drži preslicu(47). Iako su likovi zaokupljeni poslom, uočljiva je međusobna komunikacija, i to sljedećim rasporedom: Bogorodica gleda u Isusa, a Isus u Josipa, čime je onemogućena komunikacija s posmatračem. Zadnji plan ispunjen je cvijećem i stijenama, genre scena. Nota simbolizma ogleda se u gredi koja je položena pred sv. Josipom, a koja će poslužiti da se od nje načini križ na kome će Krist biti razapet.

Za razliku od ostalih, vitraž ima samo ukrašeno pravougaono polje u kome su ispisana imena darovatelja: DAROVALI/MONS. MATIJA i MONS./ PAVAO PAJIĆ.

Ivan Marinković, Smrt sv. Josipa, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 585 x 418 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Format kompozicije s prikazom smrti sv. Josipa je vertikalno postavljeni pravougaonik, lučno zaključen. Unutar kompozicije majstor je oblikovao imitaciju arkade koja je krunisana ornamentiranim trolisnim lukom ispod koje je prikazana scena smrti Josipove(48). Naglašene linije koje vertikalno pulsiraju kompozicijom tvore ritam i harmoniju (na primjer, sa lijeve strane Bogorodica i stup arkade iza nje; sa desne, stup arkade, sv. Josip i Isus; u sredini od vrha cvijet troslinoga luka i Isusova uzdignuta ruka). Kadar kompozicije djelimično sječe figure Bogorodice i Isusa, dok je tijelo sv. Josipa prikazano u ležećem položaju, zaklonjeno Bogorodičinim. Prostor unutar koga su smještene figure možemo isčitati pomoću horizontalnih linija kojima je kompozicija podijeljena. Prednji plan započinje linijom tla i obuhvata figure sv. Josipa, Bogorodice i Isusa. Srednji i zadnji plan samo su nagoviješteni (srednji ružinim grmom, zadnji zavjesom između stupova). Suzdržljivi patos i poštovanje prema umrlome vidljivi su iz spuštenih pogleda Bogorodice i Isusa koji se zaustavljaju na licu sv. Josipa. Posebna pažnja posvećena je oblikovanju lica koja nose portretske karakteristike. Na primjer, lik sv. Josipa koji je za razliku od prethodne kompozicije prikazan kao starac, sijede brade i kose, Isus u muževnoj dobi. U horizontalnom polju, u dnu kompozicije nalazi se natpis o darovatelju vitraža: DAROVAO/MONS. MATEJ BEKAVAC/KANONIK U SARAJEVU.

 

Četiri manja vitraža na kojima se nalaze prikazi svijeće, kugle s križem, Oko Božje i kandila sa plamenom smještena su u vertikalno postavljeni pravougaonik, zaključen lučno. Sva četiri vitraža imaju isti, bogato isprepleteni floralni ornament, po uzoru na gotičke. U vrhu kompozicije, formirana je rozeta oko koje su u pravilnom nizu raspoređeni uvijeni listovi akantusa. Dva luka, ispod kojih se nalazi jedan od prikaza, završena su otvorenim cvjetovima.

Ivan Marinković, Svijeća, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 362 x 299,5 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa.

U djetelinastom polju ispod dvolisnog ornamentiranog luka prikazana je svijeća čije se prisustvo može tumačiti na nekoliko načina: „Upotrebom svijeća, njihovim izgledom i brojem simbolički se tumači učenje Crkve. Primjer za to jest šest svijeća na oltaru, koje predstavljaju neprekidnu molitvu Crkve; zatim „vječno svjetlo“ u svetištu; svijeće kod euharistijskih čina, koje predočavaju Kristov dolazak u pričesti.“ (49) 

Ivan Marinković, Oko Božje, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 360,5 x 297 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa.

U ikonografskom smislu ovo je kompozicija s prikazom Boga Oca: „Prikazan je u obliku ljudskog oka u trokutu, a oko njega se na sve strane, ili samo na tri, granaju zrake. Simbol je Božje sveprisutnosti i svevidljivosti. Narod ga, na temelju baroknih propovjedi, definira stihom: „Božje oko svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da“. Počinje se javljati u XVII vijeku.“(50)

Ivan Marinković, Kugla s križem, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 362 x 299 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa.

U sredini kompozicije, unutar djetelinastog polja prikazana je kugla koja podržava križ. Ovaj motiv obasjan je sunčevim zrakama koje se rasprostiru iza.

Ivan Marinković, Kandilo sa plamenom, 1939, obnovljen 2002, vitraž, oko 362 x 299 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa.

Unutar djetelinastog polja prikazano je kandilo u plamenu. Kandilo se obično drži pred svetim slikama ili tabernakulima.

 

Dvije kompozicije novijeg datuma koje se nalaze u zapadnoj sakristiji posvećene su posljednjoj bosanskoj kraljici Katarini, te blaženom Ivanu Merzu.

 

Ostali predmeti:

Karl Paržik, subsellium(51), 1936, drvo, oko 310 x 370 x 133 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Cijelom dužinom apsidalnog zida naslonjen je subsellium(52). Korpus namjenske stolice (prijestolja) sastoji se od zida, sjedišta i ograde izrađen u drvetu, tapaciran crvenom tkaninom. Prema idejnom rješenju koje je izradio Karl Paržik subsellium je izrađen u duhu neoromanike koja se uočava na ostalom crkvenom namještaju. Floralni i geometrijski ukrasi, pravilno raspoređeni po korpusu subselliuma su skromni, ali precizno izrezbareni. Zid subselliuma iznad namjenske stolice koji je zaključen sitnijim obličastim dodacima proširen je lukom ukrašenim ponovljenim, ali stiliziranim motivom cvjeta sa ograde. Luk je okrunjen križem koji tvori vertikalnu liniju s križem ispod, na namjenskoj stolici. Također, ova vertikala razbijena je horizontalnom linijom zida subselliuma koja je na sredinama s lijeve i desne strane od luka okrunjena floralnim motivom djetelinaste osnove. Ovim dvjema linijama korpus je podijeljen na četiri jednaka polja koja doprinose vizualnom skladu.

Klupe za vjernike, 1936, drvo, oko 136 x 283 x 104 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

U glavnom brodu, u dva reda poredano je 28 klupa za vjernike. Klupe su izrađene od drveta, sa diskretnim floralnim ukrasima na vrhu stranice naslona.

Ispovjedaonica, 1936, drvo, oko 310 x 295 x 105 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Crkva ima tri ispovjedaonice. Dvije su smještene na zapadnoj strani, jedna lijevo od ulaza, a druga lijevo od oltara. Treća ispovjedaonica nalazi se desno od ulaznih vrata, naslonjena na istočni zid. Središnji dio, za svećenika, označen je pri vrhu postamentom na koji je postavljen križ. Vrata ispovjedaonice (2/3) otvorena su mušepkom  (a ostatak u punom drvetu, skromnije je obrade. Okvir ispovjedaonice u vrhu nešto je bogatije ukrašen geometrijskim motivima.

 

Crkva sv. Josipa ima tri oltara – glavni i dva bočna, jedan na zapadnoj i jedan na istočnoj strani.

Glavni oltar, 1939, kamen, metal, 415 x 310 x 125 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa.

Glavni oltar izdignut je od poda crkve za tri stepenice. Projektiran je u duhu neoromanike s jezgrom i četiri stupića na koje je postavljena menza. Sredinu glavnog oltara sačinjava masivni luk koji je od menze do sredine popunjen kamenom, a do kraja luka otvoren. Luk oltara, prateći dekoraciju namještaja (usp. subsellium) također je ukrašen samostalnim završecima djetelinaste osnove. Krunište oltara završeno je križem trolisnih krakova koji je paralelan s pozlaćenim Raspećem, ukrašenim poludragim kamenjem, na vratašcima oltara. Dvokrila metalna vratašca (65 x 55 cm) za smještaj obrednih predmeta, podijeljena su na osam jednakih polja, skromnije ukrašena. U drugom parnom polju nalaze se iskucana grčka slova α i ω (usp. bilj. 6, Zidno slikarstvo).

Na kamenoj ploči stipesa oltara na sredini stražnje strane nalazi se natpis o darovatelju oltara: DAR SVETOGA OCA PIJA XII. 1939.

Bogorodičin oltar, 1939, kamen, oko 412 x 289 x 105 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa.

Bogorodičin oltar koji počiva na dva stupića, oslonjen je na istočni zid crkve, odignut jednom stepenicom od tla. Oltar se sastoji od masivnog, pravougaonog kamenog bloka koji je poslužio kao postament za kip Bogorodice. Postament je većim dijelom izrađen od kamena, s izuzetkom metalnih vratašca, oko kojih se lučno rasprostire skromnije isklesan ukras. Prazno polje koje tvori arkada oltara popunjeno je motivom grčkoga križa. Slobodnostojeća figura Bogorodice na oblaku, skladno je modelirana. U jednoličnim naborima, bijela draperija se spušta niz Bogorodičino tijelo. Ovakav tretman draperije osigurao je mirnoću kompozicije koja prati i mirnoću Bogorodičina lica. Na njezinim  grudima prikazano je srce u plamenu s trnovom krunom. Srce u plamenu „ikonografska je oznaka pojma ljubavi“, a trnova kruna upućuje na razapetog Krista. Dijelovi skulpture – srce, rub draperije, oblak – djelimično su obojeni.

Oltar Srca Isusova, 1939, kamen, oko 412 x 289 x 105 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa.

Oltar smješten na zapadnom zidu crkve posvećen je Srcu Isusovom. Približno je istih dimenzija i oblika kao oltar na istočnom zidu crkve. Masivnost oltara ublažena je postavljanjem slike Isusa koji pokazuje na svoje srce. Centralni dio završen je križem trolisnih krakova s Raspećem.

Kalež, 1939, srebro s pozlatom, oko 20 x 14 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa.

Podnožje kaleža kružne je osnove. Na glatkoj stranici kaleža nalaze se četiri medaljona s likovima sv. Ivana Evanđeliste, Djevice Marije s Duhom Svetim, grb s biskupskim križem (s natpisom VERITATI ET CARITATI), te Kristom kao Kraljem. Za razliku od stupa kaleža koji je ukrašen vertikalnim linijama, nodus je diskretno ukrašen geometrijskim ornamentima u četiri reda. Vanjska strana dna cuppe (čaše) ukrašena je pravilno raspoređenim vertikalnim linijama, a svaka četvrta završetkom s poludragim kamenom crvene ili plave boje. Unutrašnost je kaleža, kao što to nalaže crkvena praksa, pozlaćena. Na unutarnjoj strani podnožja ispisan je podatak o darovatelju kaleža:

EXCELLENTISSIMON? AC REVERENDISSIMO DOMINO/Dr JOANNI EV.SARIĆ/ARCHIEPISCOPO ET METROPOLITAE VRHBOSNIENSI/D. D./OCCASIONE EJUS XXV. ANNI EPISCOPATUS 1908 – 1933. (Preuzvišenom i poštovanom gospodinu dr. Ivanu Šariću nadbiskupu i mitropolitu vrhbosanskom dar daruje prilikom njegovog 25 – godišnjeg episkopata).

PRAELATUS JOANNES MOERZINGER/VIENNAE/DONO DONAVIT Dr JOANNES ŠARIĆ/ARCHIEPISCOPUS VRHBOSNENSIS/ECCLESIAE S.JOSEPHI SARAJEVI 1939. (Prelat Johanes Moerzinger iz Beča, dar daruje dr. Ivanu Šariću nadbiskupu vrhbosanskom, crkvi sv. Josipa, Sarajevo, 1939).

U prateće dijelove kaleža spadaju i patena (pladanj) izrađena od srebra (prečnika oko 15 cm) te pozlaćena kašičica.

Pokaznica(53), nema datacije, pozlaćeno srebro u raznim tehnikama, oko 54 x 47 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa

Bogato ukrašena monstranca počiva na uzdignutoj šestolatičnoj bazi. Latice baze ukrašene su ornamentima floralnoga porijekla. Elegantni stup monstrance u sredini ima nodus jabučastog oblika. Nodus je ukrašen sa šest srebrnih medaljona čiju sredinu kruniše poludrago kamenje crvene boje. Tijelo ostenzorija kvadratične je osnove unutar koje se nalazi kružni stakleni otvor. Držač za hostiju koji ima oblik polumjeseca postavljen je horizontalno unutar staklenog otvora. Isprepletena mreža floralnih ornamenata širi se od okvira staklenog otvora ka krajevima monstrance. Floralni okvir naizmjenično je ukrašen poludragim kamenjem različite boje (plava, zelena i crvena). Lijeva i desna strana monstrance proširena je fijalama (tornjićima) po uzoru na gotičke. Sa druge strane, naglašeniji vrh sastavljen je od tornjića koji podržava križ trolisnih krakova. Tornjić je flankiran ukrasima otvorenih listova akantusa. 

 

Put križa (lat. Via crucis), terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, dar pape Pija XII, 1939. godine. Četrnaest postaja Puta križa postavljeno je na južnom i sjevernom zidu crkve:

Pilat osuđuje Isusa na smrt, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Unutar lučno zaključene niše koja imitira arhitektonski okvir modelirane su skulpture Isusa pred Pilatom i vojnika. Na vrhu niše nalazi se volutni postament na koji je postavljen križ. Pilat sjedi na prijestolju u koje je uklesan natpis SPQR, okrećući se prema posmatraču, desnom rukom pokazuje na Isusa. Izvrsna modelacija tijela svjedoči o iskusnom majstoru, koji znalački primjenjuje iskustva perspektive. To se posebno uočava na lijevoj nozi vojnika, ovlaš odignutoj od tla, koja naglašava trenutak ili stepenicama prijestolja na kome sjedi Pilat. U dnu kompozicije je motiv otvorenog lista s poljem u kome je upisan broj postaje (I). Iznad ovog polja nalazi se horizontalno ispisani natpis: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT.

Isus prima na se križ, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Na kompoziciji lučnog formata prikazan je Krist kako od dvojice vojnika na se prima križ. Prednji plan kompozicije ispunjavaju figure Krista i vojnika prikazane cijelom visinom. Centralni plan koji naziremo iza učesnika ovog događaja, tek je naglašen blagom linijom tla i vegetacijom. Zadnji plan kompozicije nagoviješten je plošnim prikazom arhitekture. Izvrsno oblikovana kompozicija na kojoj se prepoznaje tekstura tla (zemlje) i odjeće. Na kompoziciji su vidljivi tragovi pozlate, posebno na Kristovoj aureoli modeliranoj u duhu romaničke plošnosti. Iznad lisnatog ornamenta u kome je upisan broj postaje (II) nalazi se natpis: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ.

Isus pada prvi put pod križem, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija je lučnog formata. Organizacija kompozicije uvjetovana je odnosom figura vojnika i Krista koji pod teretom križa pada prvi put. Prednji plan kompozicije koja ima krupni kadar, ispunjavaju figure pognutog Krista i dva vojnika. Jedan od njih (sa desne strane) posmatra Isusa kome vojnik s druge strane (desno) povlači križ. Zadnji plan nagoviješten je prikazom kule u pozadini. Time je ostvaren skladan odnos između praznih i punih polja kompozicije, odnosno djelovanja svjetlosti i sjene. Na kompoziciji su vidljivi tragovi pozlate, pogotovo na Kristovoj aureoli. Iznad ornamenta s brojem postaje (III) nalazi se natpis ispisan smeđim slovima: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM.

Isus susreće svoju majku, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Format kompozicije sa prikazom Isusa koji susreće svoju majku lučne je osnove. U odnosu na prethodne tri kompozicij, ova je plošnija i skromnije modelirana. U sredini je prikazan Krist kako nosi križ. S lijeve strane susreće svoju majku Mariju. Ova dva lika oblikovana su u profilu, dok je lik vojnika okrenut prema posmatraču. Emocionalni aspekt kompozicije uspostavljen je pogledom između Isusa i majke, a narušen pokretom vojnika koji Isusa vuče za odjeću. Iznad ornamenta s brojem postaje (IV) nalazi se natpis: ISUS SUSREĆE SVOJU MAJKU.

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija je lučnog formata. Figure vojnika, Isusa i Šimuna prikazane cijelom visinom ispunjavaju prednji plan kompozicije. Pod teretom križa Šimunovo tijelo se blago nagiba, dok se Isusovo ispravlja oslobađajući se tereta. Modelacija kompozicije je plošnija, skromnija ali zahtjevnija. Iznad ornamenta s brojem postaje (V) nalazi se natpis: SIMUN POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ.

Veronika pruža Isusu rubac, a on joj u nj utiskuje sliku svoga lica, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija lučnog formata prikazuje događaj vezan za Veronikin rubac. Nenametljiva asimetrija kompozicije ostvarena je pomjeranjem figure Krista ka vojniku na lijevoj strani. Sa desne strane prikazana je Veronika, kako u rukama drži rubac na kojem je Isus utisnuo svoj lik. Figura Krista modelirana je u blagoj kontrapostnoj liniji. Linija draperije prati liniju tijela. Lice vojnika koji prati Krista ima naznake karikaturalnog tretmana. U pozadini (zadnjem planu) nazire se priroda. Iznad lisnatog ornamenta s brojem postaje (VI) upisan je natpis: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC.

Isus pada drugi put pod križem, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Na kompoziciji lučnog formata prikazan je drugi pad Isusa pod križem. Ovom događaju prisustvuju dva vojnika. Jedan od njih, objema rukama obuhvata križ, a drugi s visoko podignutom palicom vuče Krista da se podigne. Na kompoziciji je vidljivo prelamanje vertikala i horizontala. Na primjer, dijagonala (od desnog vrha ka dnu) koju tvore ruke Isusa i vojnika prelomljena je dijagonalom koju tvori Isusovo tijelo i križ (od sredine na lijevoj strani prema dnu). Treća vertikalna linija koja počinje od vrha presijeca dijagonale i stvara napetost. Figura Krista oborena pod teretom križa oblikovana je poput figure Umirućeg gala (helenistička umjetnost, rimska kopija, 230 – 220 g. p. n. e., Rim, Kapitolski muzej). Iznad ornamenta s brojem postaje (VII), u dnu kompozicije, nalazi se natpis: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM.

Isus tješi jeruzalemske žene, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija s prikazom Krista koji susreće jeruzalemske žene, lučnog je formata. Figure Krista i dvije žene, koje na putu Golgote susreće, prikazane su cijelom visinom. Žena koja stoji, plačući skriva lice pod pokrivalom. Druga žena simbolički ukazuje na Kristovu prošlost. Naime, ona u rukama drži dijete, kao što je Bogorodica nekada držala Dijete Isusa. Jasna i precizna modelacija likova i  draperije u prvom planu. Plošniji tretman pozadine s naznakama arhitekture. Iznad ornamenta s brojem postaje (VIII) nalazi se natpis: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE.

Isus pada treći put pod križem, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Format kompozicije je lučan. Figure Isusa i dva vojnika ispunjavaju kompoziciju cijelom visinom. Djelovanje horizontalne linije koju tvori linija tla i umorno tijelo Krista, te vertikalna koju tvore tijela vojnika stvara vizuelni sklad ostvaren kroz simetriju kompozicije. Jasni odnosi prednjeg, srednjeg i zadnjeg plana doprinose njenoj čitljivosti. Sa druge strane, umjetnik proučava ljudsko tijelo u pokretu – stojeća figura koja lijevom rukom pokazuje na pravac, pognuta figura vojnika te ležeća figura Krista.

Iznad ornamenta s brojem postaje (IX) ispisan je natpis: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM.

Isusa svlače i napajaju žučju, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Format kompozicije u kojem je smještena scena svlačenja Isusa, lučne je osnove. Kompozicija tretira krupni kadar u kojem su figure Isusa i vojnika prikazane u cjelosti. Ravnoteža kompozicije postignuta je smještajem figure Isusa u sredinu. Sa njegove lijeve i desne strane prikazana je po jedna figura vojnika. Ovakva organizacija kompozicije doprinosi ritmu koji je ostvaren smjenjivanjem punih i praznih ploha. Nabori na Kristovim haljinama prate blagu kontrapostnu liniju tijela, što posredno ukazuje na unutarnju mirnoću i prihvatanje sudbine. Sa druge strane, ovoj se mirnoći neočekivano suprotstavlja figura vojnika u naporu (sa lijeve strane) dok svlači Kristove haljine i priprema ga za raspeće. Iznad floralnog ornamenta s brojem postaje (X) ispisan je natpis: ISUSA SVLAČE.

Isusa pribijaju na križ, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Kompozicija sa prikazom vojnika koji Krista pribijaju na križ, lučnog je formata. U oblikovanju umjetnik primijenjuje krupni kadar u kojem su figure vojnika i Isusa prikazane cijelom visinom. Kompozicija koja je podijeljena u četiri jednaka polja (vertikalna linija koja se spušta od križa na vrhu do dna kompozicije te horizontalna koja se pruža od sredine kompozicije linijom kraka križa) simetrična je zahvaljujući skraćenjima u perspektivi na desnoj strani. Perspektiva je upotrijebljena kako bi se osigurala čitljivost prostora. Prednji plan kompozicije počinje grubom linijom tla na koju je oslonjen križ s raspetim Kristom. Kružni procjep koji stvaraju ruke i noge Isusa i vojnika na lijevoj strani omogućava sagledavanje zadnjeg plana kompozicije u kojem se nazire pravljenje križa za još jednog osuđenika.

Izuzetno zahtjevnu perspektivu koja teče od dna kompozicije (Kristovih nogu) ka unutrašnjosti (linijom križa) umjetnik rješava smjelo. Iznad lisnatog ukrasa s brojem postaje (XI) ispisan je natpis: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ.

Isus umire na križu, terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

U lučnom formatu kompozicije prikazana je scena smrti Isusove. Modelacija kompozicije svedena je na dominantne figure Isusa, Djevice Marije i Marije Magdalene. Prostor koji je čitak ograničen je na prednji plan kompozicije, linijom tla uvučen prema unutrašnjosti. Križ na kojem je razapet Krist plošnije je modeliran nego figure. Prekrivajući bokove razapetog Krista samo sa širokim perizomom (pojasom) umjetnik pokazuje dobro poznavanje anatomije ljudskog tijela. Mrtvo tijelo Kristovo, koje pod sopstvenim teretom pada, podržava postament. Posebnost ove kompozicije ogleda se u rješenju komunikacije među likovima. Naime, Djevica Marija pogled usmjerava ka Kristu, Krist ka nebu, a Marija Magdalena ka zemlji. Sa druge strane, upravo je to mogući razlog zbog kojeg lica učesnika imaju portretski tretman. Iako je na prethodnoj kompoziciji vidljiva pločica s Kristovim monogramom INRI, ona nije postavljena iznad njegove glave. Iznad ornamenta s brojem postaje (XII) ispisan je natpis: ISUS UMIRE NA KRIŽU.

Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo (Piettà), terracotta, djelimično pozlaćeno, modelirano, 95 x 50 x 7 cm, Sarajevo, crkva sv. Josipa, in situ.

Piettà je modelirana u kompoziciji lučnog formata. Kompozicija tretira krupni kadar u kome su prikazane sjedeća figura Djevice Marije koja u krilu drži mrtvoga Krista. Događaju prisustvuje i Marija Magdalena. Ona se oslanja na križ s kojeg je Isus skinut. Ujednačenim postavljanjem figura u prostor te njihovom međusobnom skladnom organizacijom, umjetnik je ostvario simetričnost kompozicije.

Prednji plan kompozicije rasprostire se linijom tla, a zatvaraju ga Isusova spuštena ruka s lijeve i noga s desne strane. Središnjim planom dominira Piettà. Ipak, umjetnik nije uspješno odgovorio zahtjevima anatomije, što je posebno vidljivo na neskladnoj liniji Isusovog stomaka i Marijinih nogu.

Priroda prikazana u zadnjem planu kompozicije modelirana je plošnije čime je uspostavljen skladan odnos između punih i praznih ploha. Iznad ornamentiranog polja s brojem postaje (XIII) smeđim slovima ispisan je natpis: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA.

Četrnaestu postaju sa scenom polaganja Isusa u grob crkva sv. Josipa ne posjeduje.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika,   crkva sv. Josipa na Marijin-dvoru u Sarajevu je upisana pod rednim brojem 541.

Crkva  se nalazi i na „Listi evidentiranih, prethodno zaštićenih i zaštićenih nepokretnih spomenika kulture i prirodne baštine kantona Sarajevo“ pod   tačkom 10. Katolička crkva sv. Josipa na Marijin-dvoru, Poglavlje 8. - „Sakralni objekti“, odjeljak  8.4.02. - „Crkva“. 

           

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

U periodu od 1945. do 1992. godine, nisu vršeni veći restauratorsko-konzervatorski radovi, osim radova redovnog održavanja. Izuzetak čine vitraži, koji su u potpunosti obnovljeni na zapadnoj strani 1986. godine od strane ateljea Stanišić iz Samobora.

U ovom periodu, najveći radovi su vršeni 1989. i 1990, povodom pedesetogodišnjice izgradnje crkve. Radovi su rađeni pod pokroviteljstvom tadašnjeg župnika ove crkve, Ante Jelića. U tom periodu je obnovljen pokrov, izmijenjene su elektroinstalacije i crkva je opremljena novim orguljama.

Tokom rata u BiH, 1995. godine, crkva sv. Josipa, koja je bila u neposrednoj blizini linije fronta, pretrpjela je određena oštećenja.

U periodu od 1996. godine, pa do 2000. godine izvršeni su radovi konstruktivne i građevinske sanacije objekta. Temeljito je očišćen vanjski fasadni kamen. Sanirani su oštećeni krov i zvonik, te je time spriječen prodor atmosferske vode u unutrašnjost crkve.

U periodu od 1997. do 2002. godine izvršena je opravka jednog originalnog zvona, što je posebno osjetljiva operacija, s obzirom da nije jednostavno postići istu frekvenciju i kvalitet zvuka nakon opravke. Stoga su postojali prijedlozi da se sva originalna zvona zamijene novim. Zanatska radionica iz Trogira je uspješno izvršila komplikovanu sanaciju oštećenog zvona, pa su sva tri zvona vraćena na svoja mjesta, te je izvršena njihova dodatna ukruta.

Opasnost je prijetila i od podzemnih voda koje su prodirale u kriptu, pa je u istom periodu izvršena sanacija okolnog pločnika i spriječen je prodor vlage u kriptu.

Nakon toga, izvršeni su temeljiti radovi na obnovi enterijera, kada su očišćene kamene i drvene površine unutar crkve, a  uvedeno je i podno grijanje.

Tokom postojanja crkve, obnavljani su vitraži ili su mijenjali svoja mjesta.

Vitraži na zapadnoj strani objekta i apsidi nisu izvorni. Izvorni su polomljeni 1945. godine.

Ovi vitraži su obnovljeni 1986. godine. U periodu oko 2002. godine izvršena je obnova vitraža. Osim toga, dva vitraža sa apsidalnih prozora su premješteni na prozorske otvore zapadnog oratorija na spratu, a na njihovo mjesto su postavljeni posve novi vitraži. Novi vitraži su postavljeni i na prozorske otvore zapadne sakristije.

Tokom maja 2002. godine izrađen je „Elaborat konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom slikarstvu i dekoracijama u rimokatoličkoj crkvi sv. Josip na Marijin- dvoru“, od strane Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo.

Ovim radom elaborirana je problematika zaštite objekta sa slikarsko-restauratorskog aspekta i aspekta historije umjetnosti.

Snježana Mutapčić je izradila separat iz oblasti historije umjetnosti, a slobodni umjetnik slikar Mirko Gerstenhofer autor je separata koji se tiče slikarsko-restauratorskih radova.

Ovaj cjeloviti dokument je predviđen kao smjernica na koju će se nadovezati „Izvedbeni restauratorski projekat crkve“, koji će sadržavati detaljan izvedbeni postupak rada na objektu.

Osnovna smjernica slikarsko-restauratorskog separata je striktno primjenjivanje kriterija originalnosti i likovnih vrijednosti slikanog sloja iz 1939. godine.

Za sve radove postoje pouzdane cjeline i fragmenti u svim dijelovima crkve. Po ovim smjernicama, u svodovima naosa, hora i oltara, treba ostaviti sve što je zdravo i čitavo, uz suho čišćenje prašine i taloga.

Ostalo će se konzervatorski tretirati na istim slikanim površinama. Ovo je potrebno obaviti isključivo na oštećenim mjestima.

Prethodno izvođenju, izrađen je izvedbeni projekat gdje su definisani svi materijali potrebni za konzervatorske radove zidnog slikarstva, kao i način rada, odnosno postupak i tehnika izvođena na prvobitnom slikanom sloju.

Izrađen je precizan plan radova koji predviđa postavljanje skela, zaštitu mobilijara i orgulja, fotodokumentiranje, izradu šablona, zaštitu slikanih dekoracija, čišćenje i odstranjivanje nezdravog maltera, primjenu masne boje na soklu zidova, bojenje i ujednačavanje boja i tonova novog prema starom slikarstvu i vršenje proba prije finalne realizacije(54).

Nakon izrade izvedbenog projekta, ove smjernice su uspješno implementirane i izvršeni su cjeloviti slikarsko-konzervatorski radovi.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Crkva sv. Josipa na Marijin-dvoru se nalazi u vrlo dobrom konstruktivnom stanju, zahvaljujući zadnjim temeljitim i sistematskim radovima na sanaciji, restauraciji i konzervaciji.

Odmah nakon završetka rata u BiH, sanirana su oštećenja na krovu i spriječen je prodor vlage u objekat, posebno u suterenski prostor(55), čime su se stekli uslovi za detaljne konzervatorsko-restauratorske radove, kao i za radove redovnog održavanja.

Otklonjeni su gotovo svi uzroci konstruktivne degradacije objekta, a posebno se to odnosi na zvonik i vanjske zidove zapadne fasade.

U kasnijoj fazi uvedeno je podno grijanje i postavljen je novi pod od kamenih ploča(56).

Drveni i kameni mobilijar unutar crkve je temeljito očišćen.

Do 2002. godine opravljena su sva tri crkvena zvona koja su vraćena na originalno mjesto.

Prostor zvonika danas predstavlja jedini prostor unutar crkve koji nije temeljito obnovljen u unutrašnjosti.

Zvonik je konstruktivno saniran, ali je u prizemlju zvonika, koje danas služi kao skladište građevinskog materijala, neophodno izvršiti radove redovnog održavanja. Isto važi i za drveno stepenište zvonika koje je u upotrebi, ali  je potreban stručni pregled konstrukcije.

Temeljita sanacija zidova je bila potreban preduslov za obavljanje konzervacije, restauracije i rekonstrukcije slikanih površina na zidovima. Isto tako, izvedeni su kvalitetni molersko-farbarski radovi pripremljenih zidnih površina.

Molersko-farbarski radovi su izvedeni i u sporednim prostorijama crkve, u sakristijama, hodnicima i u kripti.

Posebna pažnja je poklonjena vitražima koji su u potpunosti restaurirani. U sklopu ovih radova, saniran je  pločnik oko crkve, pa se može reći da su izvršeni radovi bili sveobuhvatni.

Prethodna istraživanja statičke stabilnosti pokazuju postojanje dinamičkih fuga na tornju, koje nastaju usljed vibracija izazvanih intenzivnim kolskim saobraćajem.

Posljedica je vertikalna naprslina nepravilnog oblika na sjevernoj strani tornja koja je uspješno sanirana, ali se mjesto naprsline još uvijek nazire prostim okom.

Uzrok nije bilo moguće sanirati niti izbjeći tokom radova, pa postoji realna mogućnost da će u budućnosti biti potrebno vršiti radove statičke sanacije, iako je trenutno toranj u jako dobrom konstruktivnom stanju. Iz istog razloga, u unutrašnjosti crkve, u zoni centralne lađe na podu su se javile poprečne naprsline.

Na vanjskom istočnom zidu centralnog broda vidljivo je oštećenje izazvano pogotkom granate tokom zadnjeg rata u BiH. Oštećen je samo površinski sloj bijelog tesanca i ne ugrožava građevinu u cjelini.

U istočnom dijelu vanjskih zidova prizemlja, kamen je mjestimično oštećen gelerima granata tokom zadnjeg rata u BiH. Ove plitke rupe su nestručno popunjene cementnim malterom.

 

6. Specifični rizici

-          Kontinuirani specifični rizik vezan za ovu građevinu su vibracije koje se javljaju kao posljedica  kolskog saobraćaja;

-          Nakon sanacije zidova i hidroizolacije podrumskih prostorija, 2007. godine uočen je ponovni prodor vlage.

 

III -  ZAKLJUČAK   

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)

B.         Historijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade

ii.         Kvalitet materijala

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

v.          Vrijednost detalja

D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iii.         Djelo značajnog umjetnika ili graditelja

E. Simbolička vrijednost

ii.         Sakralna vrijednost

v.          Značaj za identitet skupine ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

ii.         Značenje u strukturi i slici grada

G. Izvornost

i.          Oblik i dizajn

ii.         Materijal i sadržaj

iii.         Namjena i upotreba

v.          Položaj i smještaj u prostoru

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

iii.         Djelo vrhunskog umjetnika ili graditelja

I. Izvornost

iii.         Zaokruženost(kompletnost)

iv.         Nenarušenost stanja

  

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          z.k. izvadak,  posjedovni list,

-          fotodokumentacija:

-          grafički prilozi:

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

 

1936.    Katolički tjednik br. 17, 9. avgust.

 

1939.    Katolički tjednik br. 32, 23. april.

 

1939.    I. Šarić, „Bez tradicije propada se“, Jutarnji list, 24, str.3, decembar.

 

1988.    B. Spasojević: „Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu“, „Svjetlost“, Sarajevo.

 

1989.    B. Dimitrijević, „Arhitekt K. Paržik“ – disertacija, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sarajevo.

 

1989.    B. Dimitrijević, „Arhitekt K. Paržik“ – disertacija, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sarajevo.

 

1990.    Anđelko Badurina, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Kršćanska sadašnjost, Zagreb

 

1990.    Đuro Basler, Kršćanska arheologija, poglavlje IV Kršćanska simbolika, izdavač „Crkva na kamenu“, Mostar.

 

1997.    N. Kurto, „Sarajevo 1492-1992“, Oko, Sarajevo.

 

1997.    P. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-41), Prosveta, Foča.

 

1998.    James Hall, Rječnik tema i simbola u umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb

 

2002.    „Evidencija katoličke crkve svetog Josipa – župna crkva“, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijedja Sarajevo, Sarajevo.

 

2002.    „Elaborat konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom slikarstvu i dekoracijama u rimokatoličkoj crkvi sv. Josip na Marijin-dvoru“, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo.

 

(1) B. Spasojević: „Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu“, str. 75, „Svjetlost“, Sarajevo 1988.

(2) Više podataka o historiji i transformaciji kvarta Marijin-dvor u Odluci o proglašenju historijske građevine – zgrade Marijin-dvora nacionalnim spomenikom BiH.

(3) Više o ovom stvaraocu u Odluci o proglašenju historijske građevine – zgrade Narodnog pozorišta u Sarajevu nacionalnim spomenikom.

(4) Evidencija katoličke crkve svetog Josipa – župna crkva“,  str. 3, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo 2002. godine.

(5) Ova crkva je tada bila planirana kao župna crkva u Terezija ulici (današnja ulica H. Kreševljakovića), a predviđala se i izgradnja nove katedrale, upravo na Marijin dvoru. B. Dimitrijević, „Arhitekt K. Paržik“ – disertacija, str. 340, “Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu“, Sarajevo 1989.

(6) B. Dimitrijević, „Arhitekt K. Paržik“ – disertacija, str. 341, “Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu“, Sarajevo, 1989.

(7) B. Dimitrijević, „Arhitekt K. Paržik“ – disertacija, str. 341, “Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu“, Sarajevo, 1989.

(8) Projekat predviđa katedralu koja se sastoji iz tri lađe, prezbiterija, kapelice, sakristije, dva tornja, hora, župskog stana i nadbiskupskoga dvora. Ispred prezbiterija situirane su prostorije za kriptu sa grobnicama. Prezbiterij dobija indirektno svjetlo odozgo, a vanjski izgled karakterišu jednostavni oblici. Vanjska obrada je predviđena umjetnim kamenom sa bordurama od prirodnog, oko prozora. Visina tornjeva iznosi 45m i biće izvedeni, kao i ostatak objekta, u armiranom betonu. Prvenstvena namjera projektanta je bila naglašavanje karaktera slobodnostojećeg objekta i određivanje originalnog položaja u gradskom kontekstu. - P. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-41), str. 190, Prosveta, Foča, 1997.

(9) P. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-41), str. 190, Prosveta, Foča, 1997.

(10) B. Dimitrijević, „Arhitekt K. Paržik“ – disertacija, str. 343, “Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu“, Sarajevo, 1989.

(11) Ovaj neostvareni projekat je posebno zanimljiv jer predstavlja jedinu direktnu sponu čuvenog arhitekte i Sarajeva. B. Dimitrijević, „Arhitekt K. Paržik“ – disertacija, str. 343, “Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu“, Sarajevo, 1989.

P. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-41), str. 88, Prosveta, Foča, 1997.

(12) B. Dimitrijević, „Arhitekt K. Paržik“ – disertacija, str. 343, “Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu“, Sarajevo, 1989.

(13) Vrhbosanska katedrala, kako su ovu crkvu u tom periodu zvali, sigurno je među Plečnikovim najsnažnijim sakralnim djelima. Plečnik ovaj projekat kasnije nudi u Zagrebu, ali ni tamo nije prihvaćen. - P. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-41), str. 89, Prosveta, Foča, 1997.

(14) P. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-41), str. 89, Prosveta, Foča, 1997.

(15) Katolički tjednik br. 17, str. 4, 9. avgust 1936.

Radovi vjerovatno nisu završeni na vrijeme zbog nedostatka novčanih sredstava. O tome svjedoči don Luka, župnik crkve sv. Josipa koji navodi podatak da je, u cilju završetka radova, dio zemljišta tokom gradnje crkve prodat zagrebačkom Crvenom križu, koji na tom  mjestu gradi stambeno-poslovni objekat.

(16) „Elaborat konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom slikarstvu i dekoracijama u rimokatoličkoj crkvi sv. Josip na Marijin-dvoru“, str. 3, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo,  2002.   

(17) Evidencija katoličke crkve svetog Josipa – župna crkva, str. 3, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo, 2002. godine.

(18) Evidencija katoličke crkve svetog Josipa – župna crkva, str. 3, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo, 2002. godine.

(19) Stubovi, svodovi  i kupola bili su rađeni od armiranog betona. -  B. Dimitrijević, „Arhitekt K. Paržik“ – disertacija, str. 345, “Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu“, Sarajevo, 1989.

(20) „Elaborat konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom slikarstvu i dekoracijama u rimokatoličkoj crkvi sv. Josip na Marijin-dvoru“, str. 3, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo,  2002.   

(21) Zvona su tokom maja 1939. godine stigla iz Zagreba a proizvela ih je firma „Kvirin Lebiš“. „Elaborat konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom slikarstvu i dekoracijama u rimokatoličkoj crkvi sv. Josip na Marijin-dvoru“, str. 3, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo,  2002.   

(22) Na poprečnom zidu istočne lađe, 2002. godine, ostavljen je neobrađen dio zida, koji asocira na iscrpljeni ljudski lik. Ispod ovog neobrađenog dijela zida upisano je: „Samonastali lik posljedica barbarskog granatiranja 1992-95g. – Na zahtjev vjernika zaštićeno!“

(23) Isti Papa je crkvi darovao i jedan kalež. - „Elaborat konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom slikarstvu i dekoracijama u rimokatoličkoj crkvi sv. Josip na Marijin-dvoru“, str. 3, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo,  2002.   

(24) Nakon II Vatikanskog koncila (1963-67) običava se da se svećenik, tokom propovijedi, okreće licem prema vjernicima. Iz tog razloga je postavljen novi oltar krajem šezdesetih godina XX vijeka. – svjedočenje župnika crkve sv. Josipa, fra Luke, nov. 2007. godine, Sarajevo.

(25) Pri kraju srednjeg puta, koji se naziva srednjom lađom, nalazio se arcus maior, veliki luk koji će se u srednjem vijeku nazvati arcus triumphalis. U crkvama na zapadu, ispod njega je smješten oltar. - Đuro Basler, Kršćanska arheologija, poglavlje IV Kršćanska simbolika, str. 75, izdavač „Crkva na kamenu“, Mostar, 1990. godine.

(26) „Elaborat konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom slikarstvu i dekoracijama u rimokatoličkoj crkvi sv. Josip na Marijin-dvoru“, str. 5, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo,  2002.   

(27) Na mjesto ova dva vitraža na apsidi postavljeni su novi vitraži izrađeni 2002. godine.

(28) „Elaborat konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom slikarstvu i dekoracijama u rimokatoličkoj crkvi sv. Josip na Marijin-dvoru“, str. 4, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo,  2002.   

(29) Evidencija katoličke crkve svetog Josipa – župna crkva, str. 3, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo, 2002. godine.

(30) „Elaborat konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom slikarstvu i dekoracijama u rimokatoličkoj crkvi sv. Josip na Marijin dvoru“, str. 4, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo,  2002.   

(31) „Bez tradicije propada se“, Jutarnji list, 24, str. 3, decembar 1939.

(32) Evidencija katoličke crkve svetog Josipa – župna crkva, str. 3, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo, 2002. godine.

(33) Ova karakteristika se prepoznaje i na njegovim kasnijim projektima crkava u Olovu i Tesliću.

Ali ovaj projekat, u historiji umjetničkih uticaja, prvenstveno svjedoči o Sarajevu kao mjestu susreta i realizacije ideja koje su poticale iz kultura istoka i zapada. Gotovo kao kuriozitet izgleda historijski put uticaja i učesnika koji su ih prenosili: Danac Theophil Hansen donio je u bečku arhitekturu polovinom XIX vijeka uticaje vizantijske umjetnosti. Ove uticaje prihvata njegov učenik Čeh Karl Paržik. Ovaj Čeh, koji je gotovo čitav radni vijek proveo u Sarajevu, ove ideje primjenjuje prilikom konačnog oblikovanja crkve sv. Josipa. - B. Dimitrijević, „Arhitekt K. Paržik“ – disertacija, str. 345. i 346, “Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu“, Sarajevo, 1989.

(34) Vanjsko oblikovanje crkve sv. Josipa može se smatrati Paržikovim autorskim doprinosom u preradi prvobirnog, nepoznatog projekta. - „Elaborat konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom slikarstvu i dekoracijama u rimokatoličkoj crkvi sv. Josip na Marijin-dvoru“, str. 3. i 4, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo,  2002.   

(35) Isus Nazarećanin, kralj židovski.

(36) Evidencija katoličke crkve sv. Josipa – župna crkva, Sarajevo, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 2002, str. 4.

(37) Josipov procvali štap, prema sv. Jeronimu svjedoči o događaju kada je svećenik pozvao sve mladiće da na oltar Hrama prinesu štap. Mladić kome bude procvjetao štap, bit će izabran za zaručnika Djevice Marije.

(38) Evidencija katoličke crkve sv. Josipa – župna crkva, Sarajevo, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 2002, str. 3.

(39) Vitraži sa zapadnoga zida premješteni su u apsidu crkve na inicijativu župnika don Luke Brkovića.

(40) Evidencija katoličke crkve sv. Josipa – župna crkva, Sarajevo, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 2002, str. 5.

(41) Ovaj podatak dobila sam u telefonskom razgovoru s gdinom Stevanom Stanišićem koji je radio na restauraciji.

(42) Slova grčkoga alfabeta - Ω i ω simbol su Boga kao početka i svršetka svih stvari. James Hall. Rječnik Tema i simbola u umjetnos, Zagreb, Školska knjiga, 1998, str. 7.

(43) Ovaj događaj prisjećanje je na čudo koje je sv. Filip učinio u Hieropolisu, kada je uz pomoć križa uništio zmaja (nekad zmiju) koji je gradom širio smrad od koga su ljudi umirali.

(44) Bezgrešno začeće. Nauk o izuzeću Bogorodice od istočnoga grijeha, i to od časa kada je bila začeta (lat. immaculata conceptio „neokaljano [bezgrešno] začeće“). [...] Potkraj XV stoljeća, a na temelju opisa žene iz Apokalipse („Žena obučena u sunce, mjesec pod nogama njezinim, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda“: Otk 12,1), oblikuje se ikonografski tip koji će od tada postati mjerodavnim. Anđelko Badurina (ur.). Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1990, str. 145.

(45) Iz stranica slova M Marijinog monograma ispisana su još dva slova A (sa lijeve strane) i R (sa desne strane) tvoreći natpis AMR. Natpis se odnosi na Mariju Kraljicu Anđela (Regina Angelorum) koja se spominje u molitvi Regina Angelorum ora pro nobis (Kraljice Anđela, Moli Boga ti za nas).

(46) Srce. Smatralo se da je srce središte razumijevanja, ljubavi, hrabrosti, pobožnosti, žalosti i radosti. [...] Srce probodeno strelicom slika je skrušenja, duboka kajanja i pobožnosti u uvjetima krajnje nevolje. Srce u plamenu, a gdjekad i probodeno srce, upotrebljava se kao oznaka sv. Augustina, a slika je Božjeg vodstva u njegovoj revnosti. Anđelko Badurina (ur.), nav. dj., 1990, str. 542.

(47) Preslica, s povjesmom vune, ili lana, iz kojeg se prede nit, stoga simbol žene kao domaćice. James Hall. Rječnik tema i simbola u umjetnosti. Zagreb, Školska knjiga, 1998, str. 270.

(48) Josipova smrt. Apokrif Historija Josipa tesara opisuje kako je Josip, navršivši 111 godina, umro u prisustvu Krista i Djevice Marije, dok su anđeli silazili s neba. Tako se i prikazuje njegova smrt. Anđeo mu drži rascvali štap; gdješto mu se vidi i tesarski alat. James Hall, nav. dj., 1998, str. 142.

(49) Anđelko Badurina, nav. dj., 1990, str. 555.

(50) Anđelko Badurina, nav. dj., 1990, str. 433.

(51) Subsellium (lat. = „klupa, sjedalo“ <sub „pod“ + sella „stolica“). U ranokršćanskim bazilikama dugačka, uza zid apside zaobljena kamena klupa s naslonom, koja se nalazi sa svake strane  katedre, a na njoj sjedi biskupova asistencija i kler uopće. Anđelko Badurina (ur.). Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1990, str. 552.

(52) Za idejno rješenje pogledati Branka Dimitrijević. Arhitekt Karl Pařik (doktorska disertacija, ilustracije). Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, 1989, sl. 109. j i 109. k; Pojedinačne dimenzije namjenske stolice i klupa iznose 135 x 78 x 72 cm i 162 x 113 x 179 cm.

(53) Pokaznica (Ostenzorij, monstanca). Izvorno se pokaznicom smatra svaka posuda u kojoj se izlažu svete moći. Kasnije je to ime ograničeno na prozirnu spremnicu u kojoj se pogledima vjernika izlaže posvećena hostija. Upotrebljava se kod euharistijskih blagoslova i ophoda. Naziv mostranca dolazi od latinske riječi monstrare „pokazivati“, a tako i ostenzorij od lat. ostendere, također pokazivati. Anđelko Badurina (ur.). Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1990, str. 464.

(54) „Elaborat konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnom slikarstvu i dekoracijama u rimokatoličkoj crkvi sv. Josip na Marijin-dvoru“, str. 8. i 9, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevo,  2002.   

(55) I pored temeljito izvedenih hidroizolacionih radova i radova obnove okolnog pločnika, 2007. godine pločnik oko crkve je popucao, a primjetan je i izvjestan prodor vlage u suterenski prostor kripte.

(56) Na ovim pločama su mjestimično prisutne poprečne pukotine, posljedica velikih vibracija uzrokovanih okolnim saobraćajem.

 

 

 

 

 

 

 



Crkva sv. Josipa na Marijin-dvoruZapadna fasadaSjeverna fasadaIstočna fasada
ZvonikUnutrašnjostApsidaKor
KupolaGlavni ulazFasada, detalj - VitražiApsida, viitraži
Oltar Srca Isusovog Vitraži iz 1999. godineGospin oltarKrižni put
Crkveni namještajIspovjedaonicaKripta 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: