početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Ugroženi spomenici

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Manastir Žitomislić, mjesto i ostaci graditeljske cjeline

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 19/08.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 5. do 11. novembra  2002. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Manastira Žitomislići, općina Mostar-Jug, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine: crkva, novi i stari konak, kuhinja, salaš, škola, pojata, groblje u porti i groblje na Gorici, te pokretno naslijeđe koje je do 1992. godine bilo sastavni dio cjeline i koje u vrijeme donošenja odluke nije u manastiru. Popis pokretnog naslijeđa je sastavni dio obrazloženja ove odluke.

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru koji obuhvata k.č. br. 115/3, 115/2, 115/1, 286, 274 i 264, k.o. Žitomislići, općina Mostar-Jug, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provođenje potrebne prostorno-planske dokumentacije provedbenog nivoa za nacionalni spomenik. 

Vlada Federacije omogućit će provođenje odgovarajućih tehničkih uvjeta za čuvanje pokretnog naslijeđa iz tačke I stav 2. ove odluke i vršiti nadzor nad njenom zaštitom.

S obzirom na značaj obnove Manastira Žitomislići, potrebno je pristupiti izradi detaljnog plana zaštite i obnove kompletnog kompleksa i pojedinačnih objekata koji nisu već obuhvaćeni projektima rehabilitacije.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

I stepen zaštite obuhvata k.č. br. 115/3, 115/2 i 115/1. U tom prostoru primjenjuju se sljedeće mjere:

  • zabrana svakog građenja,
  • zabrana rušenja, prepravljanja, doziđivanja i ostalih građevinskih radnji, osim radova rehabilitacije, konzervacije i prezentacije objekata,
  • obavezno čuvanje postojećeg  visokog rastinja.

II stepen zaštite obuhvata k.č. br. 274, 288, 286, 285, 276, 273, 264 i 267. U tom prostoru primjenjuju se sljedeće mjere:

  • zabrana visoke izgradnje, maksimalna izgrađenost P+1, uz upotrebu tradicionalnih materijala (kamen i bijelo bojeni malterisani zid od opeke za zidanje, kamene ploče ili svijetlosivi crijep za krovni pokrivač, kosi krovovi, drvena konstrukcija, maksimalnog nagiba 45%);
  • zabrana izgradnje privrednih objekata i objekata čija namjena može ugroziti kompleks;
  • infrastrukturni radovi su dopušteni samo uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.                     

IV

 

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz tačke I stav 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Komisija, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V

 

Nakon stjecanja uvjeta za konačno utvrđivanje spiska pokretnog naslijeđa u sklopu nacionalnog spomenika, Komisija će prema potrebi izvršiti dopunu dispozitiva i obrazloženja ove odluke.

 

VI

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

VII

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VIII

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite  i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

IX

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

X

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

XI

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

 

           Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 01-279/02

6. novembar 2002. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija  za očuvanje nacionalnih spomenika  proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Manastira Žitomislići na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 424. i pristupila provođenju postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom,  u skladu sa članom V  Aneksa 8. i članom 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (dopis Gradske općine Mostar-Jug, br: 01-III-01-25-79/02, od 16. oktobra 2002. godine, u prilogu z.k. izvadak, kopija katastarskog plana i teretni list),

-     podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     podatke o pokretnom naslijeđu koje se nalazilo u sklopu dobra,

-     historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke,

-     dokumentaciju Federalnog zavoda za zaštitu spomenika o radovima vođenim u Manastiru Žitomislići.

 

Na osnovi uvida u  prikupljenu dokumentaciju, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Manastir Žitomislići sa crkvom posvećenom blagovijestima smješten je u kotlini u blizini istoimenog sela, na lijevoj obali rijeke Neretve. Nalazi se uz magistralni put M17 koji vodi od Mostara prema Jadranu.

Kompleks Manastira Žitomislići se nalazi na k.č. br. 115/1, 115/2 i 115/3, z.k. ul. br. 1472/01, k.o. Žitomislići, čiji je vlasnik srpskopravoslavni manastir sa Crkvom svetog Blagoveštenja u Žitomisliću, na teritoriji Općine Mostar-Jug, Grad Mostar. Ukupna površina parcele iznosi 31 a i 62 m2.

Historijski podaci

U okolini žitomislićkog polja postoji niz lokaliteta (gradina i tumula) koji su pripadali Ilirima. Sudeći po rezultatima arheološkog ispitivanja na Velikoj Gradini na Gubavici, ovi lokaliteti su uglavnom pripadali željeznom dobu. (Anđelić, 1978, str. 308) O životu u rimskom periodu svjedoče ostaci zidina rimske utvrde na brdu iznad polja, u narodu poznatom pod nazivom Kosmaj. U Žitomislićima je pronađena i rimska nadgrobna ploča. (Sergejevski, 1925, 87) Ostaci kasnoantičke bazilike (basilika geminata) iz 5-6. stoljeća, očuvani su i smješteni na lokalitetu Crkvine, u istočnom dijelu aktivnog pravoslavnog groblja u Žitomislićima, između desne obale rijeke Neretve i magistralnog puta Mostar-Metković. U srednjem vijeku, oko bazilike, formirala se srednjovjekovna nekropola sa stećcima.

U pisanim izvorima Manastir Žitomislići se prvi put spominje u otomanskim popisnim defterima za Bosanski, 1468/1469. godine, i Hercegovački sandžak, 1477. godine. Ovi podaci kazuju da je Žitomislić stara baština porodice Hrabrena i prije dolaska Otomanske imperije na ove prostore. Porodica Miloradovića-Hrabrena jedina je u Hercegovini ostavila očuvane spomenike iz dva historijska razdoblja: srednjeg vijeka i otomanskog doba.

Godine 1566, nevesinjski kadija, na zahtjev žitomisličkih monaha, izdao je bujurdiju da se porušena pravoslavna crkva u Žitomislićima može obnoviti i rekonstruirati, pod uvjetom da «ne bude duža ni šira od prethodne». Odobrenje je izdato vojvodama Petru i Jovanu iz porodice Hrabren. Gradnja Crkve svetog Blagoveštenja u Žitomislićima okončana je 1602/1603. godine, a oslikavanje 1609. godine.

Historija manastira u prvoj polovini 17. stoljeća obilježena je konstantnim previranjima za očuvanje manastirske zemlje, aktivnostima u prepisivanju crkvenih knjiga, dekoriranju unutrašnjosti crkve i uspostavljanju veza sa drugim manastirima, posebno sa Hilandrom.

Podataka o prepravkama, izmjenama ili dogradnji na crkvi nema. Samo se u jednom dokumentu iz 1613. godine spominju izvjesne promjene na crkvi zbog čega bivaju tuženi Rajo, Stojan i Vuk iz Trebinja. (Simonović, 1892)

Postoje podaci o obnovi pokvarene česme u manastiru 1853. godine, a 1855. godine je prepokrivena crkva. Godine 1859, sagrađena je zgrada novog konaka. Prema navodima R. Simonovića (Simonović, 1891), na crkvi su 1869. godine izvršene velike prepravke. Prema opisu Dučića (Dučić, 1861) crkva je do 1869. godine bila veoma mračna, jer su na naosu postojala samo tri mala, nesimetrično raspoređena prozora, a na apsidi umjesto jednog tri uska otvora.

Godine 1858, osnovana je Duhovna škola, prva škola te vrste u Bosni i Hercegovini. Uporedo sa Duhovnom, manastir je osnovao i Srpsku narodnu školu.

Godine 1883, grof Gligorij Miloradović, kao ruski general-major, posjetio je zemlju svojih predaka – Žitomisliće. Tom prilikom, na južnom zidu priprate postavio je memorijalnu ploču sa porodičnim grbom i natpisom o posjeti manastiru, na ruskom jeziku.

Manastir je napredovao, i u 18. stoljeću znatno je unaprijedio ekonomsko stanje, a od sredine 19. stoljeća aktivnosti su bile usmjerene prema daljnjem poboljšavanju ekonomskog stanja, te kulturnim i obrazovnim aktivnostima.

Krajem 1941. godine, kulturna i umjetnička dobra, pohranjena u novom konaku, zapaljena su  zajedno sa njim, a cijelo manastirsko svećenstvo je ubijeno. Nakon Drugog svjetskog rata proglašen je kulturno-historijskim spomenikom pod zaštitom države.

U toku ratnih djelovanja 1992-1995. godine u potpunosti je uništena crkva sa konakom, a ostali objekti manastirskog kompleksa su teško oštećeni i devastirani.

 

2. Opis dobra

Manastirski kompleks ukopan je u jugozapadnu stranu brežuljka Gorica. Na njegovom najvišem dijelu nalazi se staro seosko i manastirsko groblje, a do kraja 1941. godine ovdje je postojao i gorostasni stari dub, koji se u narodu poštovao kao svetinja. (Kojić, 1983)

Tipološki, crkva Manastira Žitomislići slična je crkvama u Zavali i Sv. Trojici u Pljevljima, jer sve tri imaju svana jednobrodni a iznutra trobrodni plan, obrazovan pomoću bočnih, poprečno postavljenih svodova.

Crkva, kao što je već rečeno, po svom vanjskom izgledu je predstavljala jednostavnu jednobrodnu građevinu sa trostranom oltarskom apsidom na istočnoj strani. Unutrašnjost crkve je bila raščlanjena na tri traveje (oltarski prostor, naos i  pripratu). Naos je imao strukturu trobrodne građevine, čiji se srednji brod, nešto širi od ostalih, završavao polukružnom apsidom. Naos je zasvođen blago prelomljenim ovoidnim svodom, koji se oslanjao na pregradni oltarski zid i na dva kamena stupa u njegovom zapadnom dijelu,  bez ojačavajućih lukova.

Bočni brodovi crkve su zasvođeni poprečno postavljenim, poluobličastim svodovima koji izgledaju kao duboki prislonjeni lukovi.

Oltarski prostor je zidom odvojen od naosa. U njemu postoje uski otvori koji vode u bočne prostore oltara. Prostor proskomidije ima plitku polukružnu nišu u istočnom zidu, a istočni zid đakonikona je završen ravno.

Ikonostas Manastira Žitomislići predstavljao je jednu od rijetko očuvanih cjelina duboreza i ikonopisa iz cvjetnog perioda srpske umjetnosti u vrijeme osmanske vladavine.

Ikonostasna pregrada sastojala se od donjeg zidanog (visine 2,54 m, a debljine zida 0,55 m) i gornjeg duboreznog dijela. Na gornji dio, postavljen je templon sa velikim Raspećem. Zidana pregrada nije imala slikanu dekoraciju, već su je prekrivale četiri velike ikone i peta koja je služila kao nadverje.

Na ikonostasu su se mogle razlučiti tri ikonopisne, odnosno duborezne cjeline, odvojene stilskim i hronološkim razlikama:

Carske dveri datirane u 1675. godinu, radio ih je majstor Radul; dvije starije, prestone ikone sa početka 17. stoljeća, templon sa predstavom Deizisnog čina sa apostolima i veliko Raspeće na vrhu.

1. CARSKE DVERI

S obzirom na kasnije vrijeme nastanka, duborez dveri razlikovao se od ostalih duboreznih cjelina. Dveri su rađene od jasena ili orahovine. Pravougaonog su oblika, a gornja strana završava sa nešto smanjenim pravilnim lukom i sa drvoreznim krstom na tjemenu. Visina dveri do krsta iznosila je 1,47 m, krst 0,19 m, širina desnog krila 0,45 m, a lijevog 0,455 m. Pored uobičajnih elemenata duboreznog ukrašavanja ikonostasa, na dverima se javljaju novi elementi: rešetkasti preplet, krupni cvijet sa polukuglom u centru, lisnati cvjetni motiv isprepleten i povezan dvostrukom vriježom. (Momirović, 1954, str. 101) Ovaj duborez crkve u Žitomisliću smatra se jednim od najljepših duboreza kod nas iz 17. stoljeća.

Ikonopis se javljao kao manji dio na velikoj, duboreznoj površini. Smatra se da ga je uradio majstor Radul 1675. godine, a da je ktitor bio proiguman Serafion. O tome svjedoči natpis: «Cie dveri sagradi proigumen serafioi vo l(kto) zrid hr(ista) ahoe«, (Kojić, 1983, str. 123), ispisan sitnim zlatnim slovima u dva reda ispod nogu Arhanđela Gavrila.

U medaljonu, u gornjem dijelu lijevog krila dveri, bio je prikazan car Solomon.

U medaljonu, u gornjem dijelu desnog krila dveri, prikazan je car David.

U arkadicama (dimenzije 38 x 16 cm), u središnjem prostoru, su naslikane Blagovijesti: Bogorodica na desnom i Gavrilo na lijevom krilu.

2. DVIJE STARE PRESTONE IKONE

Bogorodica Odigitrija i Deizis sa apostolima bile su međusobno gotovo iste veličine i duboreznog ukrasa. Centralni dio duboreznog okvira u koji je bila smještena glavna figura činila je plitka niša koju obrazuje islamski prelomljeni posuvraćeni luk na rame, nošen tordiranim kolonetama, a u tjemenu završen rezbarenim cvijetom ili plastičnom polukuglom.

Ikona Bogorodica Odigitrija sa prorocima prikazana je kako sjedi na prijestolu sa visokim naslonom, smještenim pod duborezni luk, držeći Krista na lijevoj ruci.  U uglovima iznad luka naslikana je po jedna stojeća figura anđela sa spravama Kristovog mučenja. Slikana je temperom na dasci, veličine 122 x 86 x 4 cm. Duž bočnih i donje ivice okvira naslikano je šesnaest poprsja starozavjetnih ličnosti, koje su nagovijestile pojavu Bogorodice.

Na lijevoj strani su:

car i prorok David,

praotac Jakov,

neidentificirana starozavjetna ličnost,

prorok Jeremija,

neidentificirani prorok,

prorok Jezekilj.

Duž donje ivice su:

prorok Jona,

pravedni Josif,

prorok Mojsije,

prorok Ilija.

Na desne strane su:

car i prorok Solomon,

prorok Isaija,

prorok Vaalam,

prorok Danil,

prorok Zaharija,

prorok Jelisej.

Na ikoni Deisis sa apostolima  je Krist koji sjedi na prijestolu. U lijevoj ruci drži Evanđelje. Iza prijestola dopojasno su prikazane figure Bogorodice i Jovana. Duž bočnih okvira naslikano je dvanaest poprsja apostola.

Na lijevoj strani, odozgo nadolje, su:

vjerovatno apostol Petar , ali slikani sloj bio je sasvim uništen,

evanđelist Jovan,

evanđelist Marko,

apostol Simon,

apostol Jakov,

fragmentarno očuvano poprsje bez signature.

Na desnoj strani, odozgo prema dolje, su:

apostol Pavle,

apostol i evenđelist Matej,

apostol i evanđelist Luka,

apostol neidentificiran,

apostol Vartolomej,

poprsje bez signature.

Iznad centralnih polja na prestonim ikonama je prelomljeni, povrnuti, takozvani saracenski luk koji se u bizantijskom slikarstvu javlja još u vrijeme renesanse Paleologa (rano 14. stoljeće), a u domaćem duborezu na predmetima namijenjenim pravoslavnom bogosluženju se sreće srazmjerno rijetko.

3. TEMPLON I SLIKANI  KRST UKRAŠENI DUBOREZOM

Templon je bogato ukrašen duborezom. Može se  raščlaniti na tri horizontalna pojasa, od kojih su donji i gornji činili okvir središnjem - ploči na kojoj je bio naslikan Deisisni čin.

Donja traka templona, izvedena u plitkom reljefu, ukrašena je geometrijski stiliziranom vriježom, koja izlazi iz stabla u centru, obrazujući simetrično raspoređene i naspramno okrenute polukružne lukove koji su uokvirivali po jedan cvijet. Donji rub ove trake je tanka tordirana vrpca, a gornji motiv u vidu cik-cak linije sa naizmjeničnim vertikalnim ispupčenjima i udubljenjima.

Traka iznad Deisisne ploče je bogato izrezbarena motivom školjki i trouglova ispunjenih lisnatom vriježom sa šišarkama. Cijelinu templona završava uski arhitravni ispad.

Deset tordiranih stupića bazama počivaju na donjoj traci, dok kapitelima podupiru gornju traku kao krovni vijenac.

Deisisna ploča (visina 30 cm, debljina daske cca 3 cm) prislonjena je uz stupiće sa naličja ikonostasa. Sastavljena je iz tri daske, sa tim da stupići sa prednje strane sakrivaju njihove sastave. Stupići svojim rasporedom ploču dijele na devet polja: središnju sa Kristom, i osam u vidu diptiha sa parom apostola u svakom, i to:

Lijevo od Krista, ka sjeveru, raspoređeni su sljedeći parovi figura:

I diptih: Presveta Bogorodica - sv. Petar,

II diptih: sv. Jovan - sv. Simon,

III diptih: sv. Luka - sv. Vartolomej,

IV diptih: sv. Toma- sv. Sava Srpski.

Desno od Krista, ka jugu, slijede:

I diptih: sv. Jovan Preteča - sv. Pavle,

II diptih: sv. Andrej - sv. Matej,

III diptih: sv. Marko- sv. Vartolomej,

IV diptih: sv. Filip - sv. Sava Srpski.

Nad templonom pričvršćena su dva stilizirana i veoma rustično obrađena zmaja, koja se u centru dodiruju repovima, noseći bogato rezbareni i slikani krst, dok lijevo i desno, u razjapljenim čeljustima, drže ikone Bogorodice i apostola Jovana, što je bilo uobičajno na velikim raspećima srpskih pravoslavnih crkava.

Krst (dimenzija cca 2,70 x 2,70 m) završava trilobama na krakovima. Na zlatnoj podlozi duborezom ukrašenog krsta, naslikan je mrkom bojom manji krst, poboden u brežuljak Golgote. Kristovo tijelo predstavljeno je sa glavom klonulom na desno rame, nogu oslonjenih na supedaneum, omotan je perizomom i imao je snažno naglašenu muskulaturu. Natpis na tablici iznad Kristove glave je nečitak. U trilobama na krakovima krsta prikazani su simboli evanđelista, gore orao (Jovan), dolje krilati lav (Marko), lijevo anđeo (Matej), desno krilati vo (Luka).

Okviri spomenutih ikona, Bogorodice i  apostola Jovana, smještenih sa obje strane, završavaju trougaonim zabatom ispod koga se stepenasto nižu polukružni luk ili školjka i trodijelni luk pod kojim je naslikana figura. Od bočnih strana granaju se koso položene stabljike sa lišćem i cvijetom na vrhu.

Sjeverno od krsta je ikona Bogorodice, naslikana dolje na zelenoj, a gore na zlatnoj pozadini.

Južno od krsta je ikona apostola Jovana. (Kojić, 1983, str. 110-123)

Ovaj duborez na templonu i krstu pokazuje najizrazitije utjecaje kasnogotičke plastike. Templon podsjeća na rješenja dalmatinskih poznogotičkih poliptiha. Također, ovdje se uvodi i novi element, motiv islamskog prelomljenog luka na rame. Kombinacija poznogotičkih i islamskih elemenata stvorila je veoma originalnu cjelinu izvedenu od strane hercegovačkih majstora. (Rakić, 1998, str. 44)

 

Na oltarskoj pregradi od prethodno navedenih ikona potpuno se odvaja nadvernik - Nedremanovo oko, te dvije nove prestone ikone postavljene na mjesto starih, sjeverno i južno od carskih dveri. Ovu skupinu novih ikona uradio je majstor Mihajlo («grešni») 1718. godine po narudžbi ktitora kir Petronija Vukoparana. (Kojić, 1983, str. 131)

Nedremanovo oko ima sljedeće dimenzije: 40x 72,5, sa okvirom 47x 76 cm.

Ikona Bogorodica sa Hristom i anđelima (tempera na dasci, dimenzije 112,5x 84 cm sa profiliranim okvirom, širine 5-6 cm) ugrađena je u zidani dio ikonostasa, južno od dveri.

Ikona Deisis - Hrist na prestolu sa Bogorodicom i Jovanom (tempera na dasci, dimenzije 114 x 85 cm, sa okvirom 5 - 6 cm), ugrađena je u zidani dio ikonostasa, sjeverno od dveri.

Narteks, zidom odvojen od naosa, zasvođen je poprečno postavljenim poluobličastim svodom čija je visina nešto veća od visine svodova naosa. Priprata ima i jednu prostoriju pravougaone osnove na spratu. Ona je povezana sa zvonikom jednim prolazom u zapadnom zidu, a sa crkvom pravougaonim otvorom u istočnom zidu. U ovu prostoriju se ulazi iz priprate kroz otvor u svodu do kojeg vode drvene stepenice.

Zapadna(1) i sjeverna vrata u priprati bila su iste konstrukcije. Bila su sastavljena od dvojne daske, debljine 5 cm. Sa unutrašnje strane bila su pričvršćena sa tri željezne šipke, prikovane klinovima sa pravouganim glavama.

Zapadna vrata bila su ukrašena izuzetno lijepim duborezom. Oba krila (dimenzija 1,77 x 44 x 5 cm) rezbarena su istim motivom. Glavni element ukrasa činile su tri vaze u donjem dijelu vrata. U srednjoj je bio buket cvjetova, a iz bočnih se izvijala lozica sa cvjetovima koja vijuga oko rubova vratnica. U sredini plohe bile su izvučene dvije paralelne vertikalne stabljike sa cvjetovima simetrično raspoređenim sa obje strane. U gornjoj trećini vrata, motiv se razvijao, pa je iznad vaze sa buketom postavljena rozeta s upisanim krstom iz čijih pazuha polaze stilizirani cvjetovi ljiljana. Ovako ukrašena vrata bila su vrlo rijetka. (Kojić, 1983, str. 86)

Na sjevernim vratima priprate s vanjske strane, bio je apliciran zvekir prečnika 13 cm, ispod kog se nalazila pravougaona brava (dimenzija 10 x 7,5 cm), na kojoj je bio urezan natpis sa imenom majstora Jovana Tomića i godina 1767. Tip ključa je bio gotičkog porijekla, veoma rasprostranjen tokom 15, a u Italiji do 18. stoljeća. Pretpostavlja se da je brava i ključ djelo nekog primorskog majstora iz 18. stoljeća. (Kojić, 1983, str. 84)

Freske u crkvi Manastaira Žitomislići nisu bile očuvane, osim natpisa iznad ulaznih vrata iz priprate u hram i  freske Blagovijesti, te ostatka crvene boje duž ivica pregradnog zida uz zidani ikonostas na sjevernoj strani.

Na pretpostavku da je crkva Manastira Žitomislići najvjerovatnije u potpunosti bila živopisana, navodi dokument kojim su muslimani iz Žitomislića 1613. godine tužili nevesinjskom kadiji Raju, Stojana i Vuka Hrabrene da su "crkvu proširili i unutri obojili". Nije sačuvan kadijin odgovor na ovu tužbu, te tako ostaje nejasno da li je nakon nje uslijedila neka intervencija osmanskih vlasti u kojoj su mogli stradati «prošireni» i «unutri obojeni» dijelovi hrama.

Jedina freska, koja je postojala u Žitomisliću do njegovog razaranja 1992. godine, bila je freska Blagovijesti (slava hrama), koja se nalazila u luneti iznad ulaznih vrata iz priprate u hram.

Ispod freske bio je natpis pisan kaligrafski odmjereno, ujednačeno i uredno, izduženim slovima bijele boje (cca 2,5 cm), u četiri pravilno odmjerena i raspoređena reda, a tekst je bio skoro tačno smješten u planirani prostor. Iz njega se doznaje da je živopisanje hrama završeno u maju 1609. godine, po porudžbini igumana Save, a trudom i sredstvima kir  Maksima.

FRESKA BLAGOVIJESTI

Freska je prikazivala arhanđela Gavrila sa sjeverne i Bogorodicu sa južne starne. Bili su prikazani na tamnoplavoj podlozi, gore, a dolje tamnosivoj. Svijetložuti oker (Gavrilova odjeća, prijesto i podnožnik), tamnocrvena (maforion) i tamnoplava, modelirane su dodavanjem bijele boje, ali usljed izblijedjelosti bojenog sloja, istaknute su više vertikalne linije crteža draperije, što podvlači izduženost figura, lahkoću i eleganciju pokreta. Posebno je bio oštećen inkarnat, zbog čega su se na blijedooker podlozi vidjele samo konture crteža smeđe boje. Za izgled likova karakteristične su bile oble linije ovala lica i gotovo prava linija nosa. Obrve su bile izvedene dvojnom paralelnom linijom, a oči izbrisane.

Na potrbušju luka lunete bio je naslikan živo i kontrasno ornament vriježe crvenih listova sa crnim konturama. (Kajmaković, 1971, str. 234-235; Lj. Kojić, 1983, str. 95-96)

PORTRET SPAHIJE MILISAVA

Freska ktitora Žitomislića, spahije Milisava, ne postoji od druge polovine 19. stoljeća (1869. godine). U stručnim krugovima o portretu se govorilo na osnovi snimljene fotografije 1867. godine prema kojoj je E. A. Čeplin 1895. godine napravio graviru na kojoj spahija Milisav prinosi model hrama s početka 17. stoljeća.

Drugi portret spahije Milisava kako prinosi model hrama, kako je izgledao sedamdesetih godina 19. stoljeća, je naslikao nepoznati slikar iz Makarske krajem sedamdesetih godina tog stoljeća. Slika je rađena uljem na platnu, dimenzija 189 x 75 cm. Čuvala se u priprati crkve. Tokom vremena slika je obnavljana, pa i doslikavana, tako da nema osnova za detaljniju analizu portreta. (Rakić, 1998, str. 42)

Na oba portreta bio je natpis lijevo i desno od glave (Milisah spahija), naslikan je pod trodjelnim lukom, okrenut tri četvrti udesno u nešto pognutom stavu kako prinosi model hrama. Odjeven je u dugi ogrtač sa širokim rukavima, koji je kao i plitka okrugla kapa obrubljen krznom. Ispod njega ima usku dugu haljinu, opasanu širokim pojasom. (Kojić, 1983, str. 95).

 

U južnom i sjevernom zidu crkve postoje po tri prozora, jednostavnog, pravougaonog oblika sa polukružnim završetkom. Prozor u zidu apside je istog oblika, ali se završava blago prelomljenim lukom. Sudeći po veličini i obliku, ovi otvori su nastali, najvjerovatnije, prilikom obnove crkve 1869. godine. (Šuput, 1984) U zapadnom i sjevernom zidu priprate nalaze se po jedna vrata pravougaonog oblika sa kamenim dovratnicima. Nesrazmjerno su niska i uska u odnosu na sadašnje prozore crkve. Drvena vrata zapadnog ulaza imaju bogatu duboreznu ornamentiku. Iznad vrata postoje plitke i visoke polukružno završene niše.

Kameni stupovi u naosu se sastoje iz stabla osmostranog presjeka i profiliranih stopa i kapitela ukrašenih plitkim reljefima (motivi veoma bliski umjetnosti ukrašavanja stećaka ili narodnog duboreza) i natpisima. Uglovi oba kapitela su zasječeni i imaju ukras čija forma podražava islamske stalaktite. Kapitel južnog stupa ima geometrijsku ornamentiku  sa rozetom kao glavnim motivom. Po tri rozete ukrašavaju sjevernu i istočnu stranu kapitela. Zapadna strana je ispunjena reljefnim krstom u sredini i reljefnim, kamenim krugovima sa krstovima, duž ivica. Na toj površini urezan je, u pet redova, natpis sa imenom majstora Vukašina iz manastira Orahovice. Južna strana kapitela, bez reljefa, ima natpis u tri reda o postavljanju stupova 1602/1603. godine. Strane sjevernog kapitela imaju reljefe sa motivima lova. (Momirović, 1969)

Kapitel sjevernog stupa svojim reljefnim ukrasom predstavljao je jedinstvenu pojavu u umjetnosti osmanskog vremena, spajanjem starih domaćih elemenata, ukrasa sa stećaka, sa detaljima prihvaćenim od islamske umjetnosti. Kapitel je na zasječenim uglovima bio ukrašen po jednim kruškolikim elementom, koji su podsjećali  na glavu rogatog jelena. Idući od zapadne strane gdje je bio prikazan lovac sa lukom i strijelom, a koji je na glavi imao kacigu ukrašenu perima, odvijao se prizor lova na medvjede, jelene, zečeve i ptice, uz prisustvo sokola i pasa. (Kojić, 1983, str. 74)

Kapitel južnog stupa rađen je u dekorativnom, geometrijskom maniru, ukrašen motivom rozete. Na istočnoj strani bile su isklesane tri rozete, ispunjene motivom šestokrakih zvijezda. Na uglovima sjeverne strane kapitela bila je uklesana velika, kružna, prstenasto uokvirena rozeta, sa dvije manje na uglovima. Zapadna strana bila je ukrašena reljefnim grčkim krstom u sredini i plastičnim krugovima sa krstićima oko njega. Preko te plohe isklesan je natpis sa imenom klesara: «Maistor Vukašina V monastira (o)rahovice». Na južnoj, neukrašenoj strani kapitela bio je ispisan u tri reda natpis: «Bo  leto zral postaviše se si stlpi». (Kojić, 1983, str. 74- 79)

Fragmenti ova dva kapitela su nađeni u ruševinama i sačuvani. (Okilj, 2002, snimak postojećeg stanja - stupovi)

Krstionica je bila isklesana od žućkastog kamena, sličnog mermeru. Svojim oblikom podsjećala je na veliki putir sa poklopcem. Pretpostavlja se da je potjecala sa kraja 16, odnosno s početka 17. stoljeća. (Kojić, 1983, str. 82-83)

Crkva je građena od pritesanog kamena, slaganog u pravilne vodoravne redove. Fasade su bez arhitektonskog ukrasa. U zapadnom zidu su dvije kamene konzole, možda ostaci konstrukcije nekadašnjeg trijema. (Šuput, 1984)

Visoki kameni zvonik ispred narteksa podignut je krajem 19. stoljeća.

Osim crkve, glavnog objekta, manastirski kompleks se sastoji i od nekoliko drugih građevina različite namjene.

Na sjevernoj strani kompleksa nalazi se kuhinja - odžak sa trepezarijom, za koju N. Dučić vjeruje da je građena zajedno sa crkvom. Pravougaone je osnove, zidana od kamena i omalterisana. Južna fasada, okrenuta dvorištu je omalterisana, a sjeverna je građena od lomljenog ili grubo pritesanog kamena. U južnom zidu se nalazi kamena rozeta, koja je vjerovatno pripadala zapadnoj fasadi crkve prije nego što je uz nju sagrađen zvonik. Ornamentiku rozete čini krug sa upisanim krstom čije krakove sijeku četiri luka. U uglovima profilirane kvadratične ploče, u kojoj je izrezana rozeta, nalaze se otvori završeni oštrim islamskim lukovima, karakterističnim za islamsku arhitekturu.

Stari manastirski konak, izgrađen 1767. godine, je bio jednostavna građevina sa otvorenim trijemom na sjevernoj strani okrenutoj prema crkvi, sa kojeg se ulazilo u ćelije. Južna fasada je imala u prizemlju ulaze za ostave, a na spratu prozore ćelija. Krov je bio pokriven kamenim pločama.

Novi manastirski konak prizidan je uz zapadnu fasadu odžaka 1859. godine i prvenstveno je bio namijenjen za smještaj Duhovne škole. Sastojao se od 14 ćelija i dvije magaze.

U dvorištu, duž južnog ogradnog zida manastira, nalazi se salaš, pokrivena i djelimično otvorena zgrada, namijenjena za čuvanje kukuruza. Pored sporednog ulaza u manastir podignuta je zgrada osnovne škole (dimenzije 16,7 x 7,5 m) sa dvije učionice ispod koje se, u podrumu, nalazi «mehana».

Južnije, van današnje ograde dvorišta, ispod ograde Osojenice, nalazi se janjilo, pravougaona zgrada ranije pokrivena kamenom pločom, koja je služila za zatvaranje stoke.

U spoljašnjem, ogradnom zidu manastira, sagrađena je krajem 18. stoljeća jedna česma u čijoj ploči je isklesan natpis o podizanju i obnovi u 19. stoljeću.

Van prostora užeg manastirskog kompleksa, koji je ograđen zidom, nalaze se i drugi privredni objekti manastira (pojata i hambar).

Oko 1890. godine na desnoj obali Neretve, pored željezničke stanice, sagrađeni su magaza i han, kako bi se osigurao smještaj robe i putnika.

Novi konak, u kojem je bila smještena biblioteka, arhiv i riznica, spaljen je u Drugom svjetskom ratu. Na njegovim temeljima, u produžetku manastirske trpezarije, sagrađen je 1967. godine novi konak. (Ćorović, 1999)

Manastirski kompleks je miniran i zapaljen polovinom juna 1992. godine, s tim da je zarušeni materijal ostao na prostoru crkve i u neposrednoj blizini.

Zavod za zaštitu kulturnohistorijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine sredstvima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine je u toku februara 2002. godine pristupio radovima na raščišćavanju ruševina crkve kao pripremnim radovima za njenu rekonstrukciju, a na osnovi Rješenja izdatog od strane Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša br. UPI/01-23-2-9/02 od 1. februara 2002. godine.

Novi konak i kuhinja su velikom količinom eksploziva minirani i uništeni u potpunosti. Stari konak je zapaljen i danas je bez krova sa velikim konstruktivnim oštećenjima zidova i međuspratne konstrukcije. Zapaljena je škola i ostali pomoćni objekti, a bunar je miniran. Dio zidane ograde se prilikom miniranja obrušio. Većina nadgrobnih spomenika na Gorici je devastirana. Kao što je već rečeno, crkva je minirana, a njeni ostaci nalazili su se u ruševinama do aprila 2002. godine.

Nakon što se Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske uključio u rad na raščišćavanju ruševina manastirske crkve, izvršeno je raščišćavanje ruševina, tako što su sve sačuvane cjeline numerirane, razidane i deponirane, za šta je izrađena kompletna foto dokumentacija.

Zidno platno, na zapadnom pročelju hrama, sačuvano je do visine 4,60 m, gdje se nalaze i istočni stupovi zvonika i dio metalnih zatega.

U neznatnoj mjeri sačuvan je dio svoda priprate. Donje zone južnog i sjevernog zida priprate nalazile su se ispod ruševina, oborene na tlo.

Pregradni zid između priprate i naosa sačuvan je do maksimalne visine 1,67 m. Sačuvan je i dio oltarske pregrade, čija visina ostataka iznosi 1,60 m.

Sačuvane su i donje zone istočnog zida, čiji su viši dijelovi smaknuti u odnosu na vertikalu i skloni su padu. Najveća visina ostataka istočnog zida iznosi 2,93 m. U zidu se nalaze niše proskomidije i đakonikona.

Stupovi u naosu su srušeni usljed čega je došlo do pucanja na spoju sa kapitelom na južnom stupu, a na sjevernom odvojio se kapitel i donji fragment stupa.

Podne ploče priprate, naosa, oltara i amvonske imaju veća oštećenja nastala prilikom urušavanja. (Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, 2002)

POKRETNO NASLIJEĐE

Biblioteka Manastira Žitomislići

Pretpostavlja se da se biblioteka počela stvarati krajem 16. stoljeća, s obzirom da manastir ima igumana od 1583. godine. U prvoj polovini 17. stoljeća u manastiru je živa prepisivačka djelatnost, što je također utjecalo na rano stvaranje biblioteke. Sva blaga koje je biblioteka posjedovala nisu sačuvana, što zbog raznih pošasti koje je manastir pretrpio, što zbog uništenja riznice tokom Drugog svjetskog rata. U biblioteci je bilo knjiga koje su dospijevale u  manastir iz drugih, okolnih manastira, ali i obrnuto. (Lj. Kojić, 1983, detaljnije str. 133-138, 167)

Neki od vrijednih dijelova bogate zbirke dospjeli su vremenom u najudaljenije krajeve - tako se na primjer, jedan služavnik prepisan 1706. godine u Žitomisliću, danas nalazi u zbirci Britanske biblioteke u Londonu. (S. Petković, Rukopis manastira Žitomislić iz Britanske biblioteke u Londonu, Naše starine XVI- XVII, Sarajevo, 1984, str. 111- 117)

Biblioteka je posjedovala sljedeće knjige:

Minej - 14. stoljeće, pergament, 147 listova, dimenzije 290 x 200 mm,

Trebnik - ruska štampana knjiga iz 1704. godine, dimenzije 300 x 200 mm, drvene korice obložene kožnim povezom,

Pentikostar - štampana u Moskvi 1704. godine, dimenzije 295 x 190 mm. Sačuvana su dva lista. Na jednom od njih patrijarh Arsenije IV svojeručno je ostavio zabilješku o posjeti manastiru Žitomisliću 1727. godine, a na drugom se vidi iz početnog teksta da je štampana u Moskvi 1704. godine,

Trebnik i Pentikostar predstavljaju ostatke od devet ruskih knjiga koje su sa sobom donijeli 1707. godine Mihajlo i Gavrilo Miloradović.

Zbirka zlatarskih radova

Većinu zlatarskih predmeta u riznici manastira radili su majstori hercegovačkih i sarajevskih radionica tokom 17. i 18. stoljeća. Predmeti stranog porijekla su bili rijetki. Jedan od takvih je bio srebrni, ručno rađeni krst sa raspećem, koji je 1865. godine, manastiru poklonila Efimija Kudravceva iz Moskve. (Lj. Kojić, 1983, detaljnije str. 138-146, 169-179)

Zbirka je posjedovala sljedeće predmete:

           tepsija Gavre Tomaševića - 1879. godine, kalaisani bakar, prečnik 0, 50 m,

           tepsija Vula Terzije - 1702. godine, kalaisani bakar, 52,5 cm,

           srebrni tanjir grofa Save Vladisavića - 1738. godine, rađen u Moskvi, prečnik 20,5 cm,

           krst ktitora Vukosava Tomaševića iz Crne Reke - 1689. godine, skovan u Sarajevu za Žitomislić, duborez, okovan pozlaćenim srebrom u tehnici filigrana, ukrašen obojenim kamenjem, visina 34,5 cm, širina 16 cm, prečnik stope 10 cm,

           kandilo - 18. stoljeće, hercegovačka radionica, srebro, visina 13,3 cm, prečnik otvora 10 cm,

           kandilo ktitora braće Vitkovića - 1696. godina, srebro u tehnici livenja, visina 8,5 cm,

           kandilo ktitora Rake Radevića - 1708. godine, srebro, tehnika livenja, prečnik otvora 0,8 cm,

           kandilo ktitora Sima Miletića - 1774. godine, srebro, tehnika iskucavanja, visina 8 cm, prečnik otvora 6 cm,

           kandilo ktitora Tome Todorovića - 1790. godine, srebro, tehnika iskucavanja, visina 16 cm, prečnik otvora 8 cm,

           četiri kandila – 18. stoljeće, okačena pred ikonostas, tehnika ažuriranja i livenja, visina od 10-17 cm,

           orar Jeromonaha Mojsija - 1778. godine,

           četiri pojasa -  17-18. stoljeće,

           pafta jeromonaha hadži Vasilija - 1765. godine, srebro, dužina 9,5 cm, prečnik 7 cm,

           pozlaćeni oreol za prestonu ikonu Bogorodice sa Kristom,

           kivot - (jednobrodna crkvica), srebro, dužina 28 cm,

           kadionica ktitora Tome Selakovića - 1776. godine, bakar, visina 24 cm, širina 12 cm, širina stope 10 cm,

           krst ktitora Efimije Kudrjavceve - 1865. godine, srebro, visina 36x22 cm.

Zbirka ikona

Osim ikona rađenih za ikonostas, u manastiru Žitomislići su nabavljane i pojedinačne ikone raznih svetitelja potrebnih za vršenje bogosluženja. Prikupljanje ikona vršilo se vjerovatno od osnivanja manastira. Zbirka ikona koju je Manastir Žitomislići posjedovao, sačinjavala je relativno jedinstvenu cjelinu, pretežno ruskih ikona od 18. do kraja 19. stoljeća i samo nekoliko domaćih ili poznogrčkih. (Lj. Kojić, 1983, detaljnije str. 146-154, 176-195)

Zbirka je posjedovala sljedeće ikone:

Sv. Stefan arhiđakon - prva polovina 18. stoljeća, nepoznati srpski zograf, tempera na dasci, dimenzije: 62,5x 46,5x4 cm,

Deisis - kraj 18. stoljeća, nepoznati domaći slikar, tempera na dasci, dimenzije: 58x43,5x2,5 cm,

Silazak Svetog duha na apostole - kraj 17. ili početak 18. stoljeća, venecijanski grčki slikar, ulje na dasci, dimenzije: 31x26,5 cm,

Deisis sa svetiteljima žitomislićkog jeromonaha Hristifora - prva polovina 18. stoljeća, poznogrčki slikar, ulje na dasci, dimenzije: 73,2x54x2,5 cm,

Bogorodica sa Hristom - 18. stoljeće, nepoznati slikar, ulje na dasci, dimenzije: 40x27,5x2 cm,

Jerusalim, skidanje s krsta - 1852. godina, grčki slikar, oleografija na papiru prikucana na dasku, dimenzije: 1, 32x1, 97 m,

Arhistratig Gavril - sredina 19. stoljeća, nepoznati seoski zograf, ulje i tempera na dasci, dimenzije: 77, 45x2,5 cm,

Raspeće Hristovo i polaganje u grob - kraj 19. stoljeća, nepoznati slikar, ulje na platnu prevučeno preko daske, dimenzije: 108x75x 3 cm,

Jovan Bogoslov – druga polovina 16. stoljeća, kritski majstor, tempera na dasci, dimenzije: 70x42 cm. Ikona predstavlja suptilan i minuciozan rad vrlodobrog kritskog slikara.

 

Ruske ikone

Bogorodica sa Hristom - prva polovina 18. stoljeća, nepoznati ikonopisac, tempera na dasci, dimenzije: 31,5x27x3,5 cm,

Isus Hristos svedržitelj - prva polovina 18. stoljeća, nepoznati ikonopisac, tempera na dasci, dimenzije: 32x27,5x2,2 cm,

Raspeće Hristovo sa tri tipa Bogorodice: Smolenska, Pečerska i Bogoljupska - prva polovina 18. stoljeća, tempera na dasci, dimenzije: 64,3x52x3,5 cm,

Arhanđel Mihajlo i Gavrilo sa raznim svetiteljima i četiri tipa Bogorodice - prva polovina 18. stoljeća, tempera na dasci, dimenzije: 39,5x27 cm, okvir: pozlaćeni duborez, širine 10 cm,

Uzdizanje časnog i životvornog krsta - 18. stoljeće, tempera na dasci, dimenzije: 32x27x2,5 cm,

Bogorodica kazanska sa svetiteljima - 18. stoljeće, tempera na dasci, podloženoj platnom, dimenzije: 35,5x 31x2,5 cm,

Bogorodica sa apostolima i svetiteljima - 18. stoljeće, tempera na dasci, dimenzije: 30x 24x 3,5 cm,

Sveti Dimitrije solunski - 18. stoljeće, tempera na dasci, dimenzije:30,5x26,2x2,7 cm,

Bogorodica Neopalima Kupina - 18. stoljeće, tempera na dasci, dimenzije: 31,5x 27x3 cm,

Sveta tri Jerarha - 18. stoljeće, tempera na dasci, poleđina prekrivena tankim platnom, dimenzije: 32,5x26,5 2,7 cm,

Sveti Nikola - 18. stoljeće, tempera na dasci, dimenzije: 52x42x5 cm,

Sveti Stefan čudotvorac sa dvije mučenice - 19. stoljeće, ulje na dasci, dimenzije: 32x27x3 cm,

Isus Hristos svedržitelj - kraj 18. stoljeća, tempera na dasci, dimenzije: 39,2x32,8x2 cm,

Sveti Jovan Rilski - 19. stoljeće, tempera na dasci, dimenzije: 35x 29,2x2,5 cm,

Isus Hristos svedržitelj - kraj 18. ili početak 19. stoljeća, tempera na dasci, dimenzije: 48x39x2 cm,

Blagovijesti - 19. stoljeće, tempera na dasci, dimenzije: 30,5x26,5x 1,7 cm,

Deisis - 18. stoljeće, tempera na dasci, dimenzije:108x75,5x 3 cm,

Sveti Luka - 1901. godina, ulje na dasci, dimenzije: 60,5x41,1x 4,1 cm.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Manastir Žitomislići, vlasništvo Srpskog pravoslavnog manastira svetog Blagoveštenja u Žitomislićima (115/3, k.o. Žitomislići), upisan je u Registar nepokretnih spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture br. 11/12, od 08. januara 1952. godine, a na k.č. 115/2 i 115/3 uvedeno je ograničenje korištenja prema uvjetima koje daje nadležni organ za zaštitu naslijeđa.

Na osnovi zakonske odredbe, a rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture br. 02-657-3 od 23. oktobra 1962. godine u Sarajevu, Manastir Žitomislići u Žitomislićima, srez Mostar, vlasništvo Srpske pravoslavne crkvene opštine u Žitomisliću, br. k.č. 115/III, z.k. ul. Br. 9, k.o. Žitomislić. U Registar nepokretnih spomenika je upisan pod brojem 25.

Kompleks Manastira Žitomislići upisan je na Privremenu listu nacionalnih spomenika u Sarajevu, dana 1-2. jula 1999. godine.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Radovi rehabilitacije se izvode na osnovi odobrenja za rehabilitaciju, broj: UP-I/04/G-9-23-7-65/02, koje je izdalo Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša, 2. oktobra 2002. godine, čiji je sastavni dio glavni arhitektonsko-građevinski projekat izrađen od strane Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Banja Luka, augusta 2002. godine, a na osnovi saglasnosti na Projekat obnove Crkve Blagoveštenja Manastira Žitomislići, izdate od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, br. A.N. 19-22/02 od 25. septembra 2002. godine.

1963. godine Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine iz Sarajeva je radio na traženju ostataka fresaka.

1978. godine Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine iz Sarajeva radio je na čišćenju i konzervaciji duboreza.

2002. godine Republički Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, uradio je projekat obnove Crkve Blagoveštenja Manastira Žitomislići.

 

5. Sadašnje stanje dobra

            Uvidom na licu mjesta, dana 6. septembra 2002. godine, utvrđeno je da su u toku radovi na rehabilitaciji Crkve sv. Blagoveštenja Manastira Žitomislići prema uvjetima utvrđenim u odobrenju za rehabilitaciju.

S obzirom da prilikom donošenja ove odluke nije bilo moguće utvrditi sadašnje stanje pokretnih dobara, Odluka se donosi bez kompletnog popisa pokretnog naslijeđa, a dopuna  Odluke će se izvršiti nakon što se utvrdi stvarno stanje pokretnog naslijeđa. Opis predmeta pokretnih dobara Manastira Žitomislići  izrađen je na osnovi dokumentacije i literature nastale do trenutka razaranja manastira, te se stoga na navedene predmete primjenjuju sve odredbe odluke Aneksa 8. i Zakona. Nakon utvrđivanja stvarnog sadašnjeg stanja pokretnog naslijeđa Manastira Žitomislići bit će nanovo definirane mjere zaštite.

 

III – ZAKLJUČAK

 

Na mjestu na kom se nalazila Crkva Blagoveštenja u Žitomisliću postojala je manja, ali prije 1566. godine, kada je dobijena dozvola za njenu obnovu.

Cijela historija manastira vezana je za porodicu Miloradovića-Hrabrena, preko kojih se mogu ocijeniti društveno-političke prilike tokom perioda postojanja članova te porodice. Manastir  su počeli graditi Petar i Jovan, da bi gradnju nastavio spahija Milisav, glavni ktitor, pa potom njegovi sinovi Radivoje i Vuk. Zajedno su doprinijeli da se u hramu Blagoveštenja sačuva od zaborava tradicionalni ukras enterijera srednjovjekovne crkve.

Zahvaljujući umjetnicima, skromna arhitektura crkve postepeno je dobijala svoju raznovrsnu sadržinu: kapitel koji liči na stećke, freske, pozlaćeni duborezni ikonostas, ikonopis, duborezni portal, veliki amvon, iluminirane rukopise, umjetnički oblikovane predmete zlatarske izrade kao što su kivot, kadionice, diskos, krstovi i kandila.

Od umjetničkih djela po kojima je Manastir Žitomislići jedinstven među ostalim srpskim manastirima osmanskog doba je najneobičniji kapitel sa motivom lova na jelene i medvjede, kakav se javlja na stećcima. Isti značaj ima i ikonostas, rad domaćeg duborezbara koji je koristio motive dalmatinskih kasnogotičkih poliptiha i islamske dekorativne plastike, čime on predstavlja jedinstvenu pojavu u okviru duboreznih cjelina poznatih iz vremena osmanske vladavine kod nas. Značaj ikonostasa povećava slikani dio sa neponovljivim djelom, Deisisni čin. Veliki značaj imaju i carske dveri, koje je 1675. godine oslikao slikar Radul.

Zadatak manastira također je bio u oblasti duhovnog i kulturno-prosvjetnog djelovanja. U ranijoj historiji manastira djelovala je prepisivačka djelatnost, što je doprinijelo obogaćivanju manastirske biblioteke, a kasnije je osnovana unutar njega Srpska osnovna škola i Duhovna škola, prva takva u Bosni i Hercegovini.

Osim toga, za stanovništvo okolnih sela i gradova manastir je bio i središte društvenog života, na Duhove i Blagovijesti tu se okupljalo stanovništvo iz cijele Hercegovine.

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH” , br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima: vremensko određenje (IIA), historijska vrijednost (IIB), umjetnička i estetska vrijednost (IIC, IV,V), čitljivost (IID, II,V), simbolička vrijednost (IIE, II,III,IV,V), ambijentalna vrijednost (IIF), izvornost (IIG,I,III,IV,VI) i cjelovitost (II,I).

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana sa označenim zaštitnim zonama,

-     z.k. izvadak,  posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     situacija,

-     dopis Srpsko-pravoslavnog Manastira Žitomislići Republičkom zavodu za zaštitu spomenika  sa obavještenjem da se prestone ikone «Deisis sa apostolima» i «Bogorodica Odigitrija s prorocima» iz 16. stoljeća nalaze u lošem stanju i mole za zaštitu (23. oktobar 1960. godine),

-     odgovor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika srpsko-pravoslavnom Manastiru Žitomislić da su spremni da preuzmu gore spomenute dvije ikone na konzervaciju u svom ateljeu (18. novembar 1969. godine),

-     dopis Republičkog zavoda za zaštitu spomenika Skupštini općine Mostar o planiranju sredstava na spomenicima kulture za 1970. godinu (26. novembar 1969. godine),

-     dopis Republičkog zavoda za zaštitu spomenika srpskom-pravoslavnom Manastiru Žitomislići o visini sredstava kojim oni raspolažu i kojima bi trebao raspolagati Manastir Žitomislići, ukoliko žele da se vrši konzervacija i   restauracija ikonostasa (24. april 1978. godine),

-     izvještaj Nihada Bahtijarevića o službenom putovanju (15. maj 1978. godine),

-     izvještaj Nihada Bahtijarevića sa službenog putovanja u Manastir Žitomislići i provedenih radova na ikonostasu (25. decembar 1978. godine),

-     dopis Republičkog zavoda za zaštitu spomenika srpsko-pravoslavnom Manastiru Žitomislići o vremenu kada mogu pristupiti nastavku restauratorskih radova na ikonostasu (21. septembar 1981. godine).

 

Korištena literatura

 

1861.    N. Dučić, Manastir Žitomišljić u Hercegovini, Srpsko-dalmatinski magazin XX, Zadar, 1861.

 

1891.    R. Simonović, Manastir Žitomislić u Hercegovini, Letopis Matice srpske, Novi Sad, 1891.

 

1892.    N. Simonović, n.d., knjiga 169, 1892.

 

1925.    Sergejevski, Dimitrije, Rimski natpis iz Žitomislića, Glasnik Zemaljskog muzeja XXXVII,  Sarajevo, 1925, str. 155-158.           

 

1935/6. V. Ćorović, Hercegovački manastiri, Manastir Žitomišljić, Starinar, sv. II, knj. X-XI, 1935/6, Beograd, str. 6 - 82.

 

1950.    dr. Vladimir R. Petković, Pregled crkvenih spomenika kroz povesnicu srpskog naroda, Beograd, 1950.

 

1954.    P. Momirović, Naše starine II, Carske dveri Manastira Žitomislići u Hercegovini, 1954.

 

1969.    P. Momirović, Kapiteli manastira Žitomislića, Bogoslovlje, god. XIII(XVII), sv. 1. i 2, Beograd, 1969.

 

1971.    Z. Kajmaković, Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini, 1971, Sarajevo

 

1978.    Anđelić, Tomo, Kasnoantička dvojna bazilika (basilica geminata) u Žitomislićima kod Mostara, Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheologija, nova serija, XXXII, 1977, Sarajevo, 1978, str. 293-330.

 

1983.    Lj. Kojić, Manastir Žitomislići, monografija, Sarajevo, 1983.

 

1984.    M. Šuput, Srpska arhitektura u doba turske vlasti, Beograd, 1984.

 

1995.    S. Petković, Srpska umjetnost u XVI i XVII stoljeću, 1995, Beograd

 

1998.    S. Rakić, Ikone Bosne i Hercegovine (16-19. stoljeća), 1998, Beograd

 

1999.    V. Ćorović, Srpski manastiri u Hercegovini, Beograd, 1999.

 

2002.    Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, Milijana Okilj – odgovorni projektant, Projekat obnove Crkve Blagoveštenja Manastira Žitomislići, Banja Luka, august, 2002.

 

(1) Prije gradnje zvonika bila su glavni ulaz u crkvu.

 

 



Crkva Manastira Žitomislići sa konacimaCrkva Manastira Žitomislići, 1867.Crkva Manastira Žitomislići prije razaranjaStari konak Manastira Žitomislići, 1967.
Manastir Žitomislići, crkva i konaci 2002.Crkva Manastira Žitomislići, ulazni portal 2002.Crkva Manasira Žitomislići, unutrašnjost, 2002.Konaci Manastira Žitomislići 2002.
Groblje iznad crkveUnutrašnjost naosa crkve Manastira ŽitomislićiCarske dveriKapitel sa natpisom
Starije prestone ikonePortret spahije Milisava, gravuraDetalj ikonostasaJ.Z. minijatura iz Službenika 1706.
Deizisni čin   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: